Nakon navijačkih nereda u Sarajevu, zbog kojih je otkazana prijateljska nogometna utakmica između Željezničara i Hajduka, policijski i nogometni dužnosnici ustvrdili su da krivac nije splitska Torcida. “Ovo su bili navijači, ako se mogu nazvati navijačima Hajduka, iz BiH”, izjavio je jedan od njih. Neki su bili još određeniji te optužili torcidaše iz Kiseljaka.
Marin Bošnjak, vođa kiseljačke Torcide, tvrdi da to nije točno, da navijači iz Kiseljaka uopće nisu bili u Sarajevu. Prema njegovim riječima, koje prenosi Večernji list, 57 navijača Hajduka, uglavnom Kiseljačana, a među njima bilo je i 11 Vitežana, tri navijača iz Makarske i jedan iz Livna, organizirano su pošli za Sarajevo. Kada su prešli na teritorij Sarajevske županije zaustavili su ih u Kobiljači policajci PU Novo Sarajevo te ih zadržali zbog, kako su im kazali, nereda koji su već izbili u Sarajevu.
“Rečeno nam je da u Sarajevu ima nereda, da je pokidan jedan transparent navijača Željezničara. Kako smo imali žarku želju otići na utakmicu, pričekali smo sve do trenutka kada nam je potvrđeno da je utakmica otkazana i da tribinama nema niti jednog navijača Torcide. Tad smo se vratili u Kiseljak”, izjavio je Bošnjak.
O tome tko je izazvao nerede, a tko je odgovoran što su se neredi dogodili, Radio Slobodna Europa je objavio zanimljiv osvrt još 7. listopada. U njemu među ostalim stoji:
“Mečka je zaigrala i tamo gdje se mnogi nisu nadali. Poslije Banjaluke i Mostara, nasilje je demantiralo one koji su uporno tvrdili da se to u Sarajevu ne može dogoditi. Itekako može, a sudbina je tako htjela da je ovdje obično premalen opseg pojma huliganstvo. Uviđaju to i politički dužnosnici.
‘Kad se potuku navijači Dinama i Hajduka, to je sukob navijača. Kad se potuku navijača Partizana i Crvene zvijezde, to je sukob navijača. Kad se potuku navijači Željezničara i Borca, onda kažu to je sukob nacionalnih grupa – iako sasvim izvjesno i u jednoj i u drugoj navijačkoj skupini ima ljudi koji nisu isključivo etnički čisti, ali se bojim da se navijačke skupine koriste u određene svrhe’, kaže premijer Federacije Nermin Nikšić.
Posve je opasno u ovom trenutku istraživati tko je, zapravo, počeo jer se tako samo skreće pažnja sa istinskog težišta. Osnovno je pitanje elementarne odgovornosti, kaže Zoran Ćatić, urednik studentskog eFM-radija.
‘Jesu li to bili navijači iz Hrvatske ili iz Hercegovine – podmetanje tih nekih političkih pozadina sve to se ne bi moglo događati kada bi organi reda, odnosno država koja stoji iza toga regulirala stvari na način na koji to treba regulirati. Zna se tko mora dovesti red i mir na jednu takvu manifestaciju’, navodi Ćatić.
U čemu je zamka? Dužnosnici Željezničara, a bogme i oni iz malo šireg prostora poručuju: ‘Čast našim navijačima, nasilje je započela Torcida, a možebiti i nisu oni iz Hrvatske nego ovi ovdašnji’, biva komšije iz sredina sa specifičnom demografskom slikom. Kad ono, iz bolničkih krugova poručuju. Portparolka Biljana Jandrić:
‘Pacijent koji je zadobio frakturu lubanje je u toku noći operiran. On je iz Splita, 1983. godište. Četiri ozlijeđena su iz Sarajeva, dva su iz Splita, dva su iz Zadra, jedan iz Metkovića i jedan iz Bjelovara.’
I adrese ozlijeđenih i tablice razbijenih automobila i uzduž puta kamenovani autobusi obaraju tezu kako je jednostavno nastala kolateralna šteta. Stvar se potpuno otela kontroli, smatra publicist i društveni analitičar Ahmed Burić.
‘Mi se definitivno možemo nadati ovdje da se paramilitarne organizacije, navijačke bande ili netko treći direktno umiješa u to da vlada ulicama. Mi smo zemlja sa najvećim brojem policija na svijetu. Zar nije na nekome tko je odgovoran i stručan za to da procijeni koja politička struktura može upotrijebiti koju neformalnu strukturu za ostvarenje svojih ciljeva?’, pita Burić.
Za Zorana Ćatića nema dileme oko toga da je ova zemlja prostor na kome je sukob, zasad navijački, tek pitanje iskre i, što je za nas još tragičnije, nečije volje da tu istu iskru indcira. ‘Apsolutno da jest, ali onda nije jasno zašto oni koji su dužni da osiguravaju takve manifestacije ne kažu javno: Mi nismo u stanju i ne želimo preuzimati na sebe odgovornost.’, kaže Ćatić.
Po svemu sudeći, u ovom trenutku je najpogubnije zabijati glavu u pijesak, umjesto okrenuti se odlučnoj i sveobuhvatnoj akciji sprečavanja požara. Mada zato, barem kako trenutno stvari stoje, niti ima dovoljno volje, niti ima suglasnosti među političarima koji, zapravo, u ovom kazalištu sjena, vuku konce na vlastitim prstima.
‘Zato se moraju ostvariti elementarne pretpostavke. Elementarne pretpostavke politički nisu stvorene. Znamo i zašto – zbog odsustva vlasti, zbog nemogućnosti da se ona formira i zbog toga što, eto narodski rečeno, svatko vuče na svoju stranu’, navodi Burić.
Federalni premijer Nermin Nikšić, koji je locirao problem na početku naše priče, obećao je kako će njegova vlada neke stvari pokrenuti sa mrtve tačke. Krenuti u proces donošenja odgovarajućeg zakona na državnoj razini, naprimjer. Ali, ovdje je uvijek prenaglašeni raskorak između stvarnog i mogućeg, između obećanog i učinjenog.
Pa, ipak, čujmo: ‘Nemamo namjeru sjediti skrštenih ruku i čekati svaki tjedan kad će pasti mrtva glava i u kojem će se sljedećem gradu dogoditi neredi i tko će nanositi štetu ljudima, kojim ničim nisu skrivili činjenicu da se u tom trenutku nalaze na putu neke navijačke skupine.’
Nevolja je golema što je na ovim prostorima predmetni film već jednom gledan. A od njega uporno okretan pogled.”
A Vlastimir Mijović je u podužoj analizi niza navijačkih izgreda, objavljenoj nakon nereda u Sarajevu, među ostalim napiosao: “U sarajevskom slučaju, sumnja pada na mladiće iz hercegovačkih gradića koji su, pod Hajdukovim zastavama, došli da obave jedan prljavi posao, za koji su bili dobro pripremljeni i naoštreni. Ali, krivicu za priređeni košmar ne snose samo oni, nego i službe koje postoje da bi se brinule o javnoj sigurnosti. A zakazale su ovom prilikom sve odreda: od sarajevske policije do državnih obavještajaca. (…)
Pitanje koje iz ovoga izvire glasi: Da li su policijsko-obavještajni propusti bili plod nemara i neznanja ili su, pak, i spomenuti organi eventualno bili ukalkulirani u čitav scenarij, sa svojim nedovoljno profesionalnim pristupom čitavom događaju? Nekome je odgovaralo da se zavatri, pa je angažirao potpaljivače. Da li je nekome odgovaralo da se belaj ne sasijeca u korijenu, nego tek kad se dogodi, pa da se policija onda pokaže, upit je koji također golica javnost.” [H.R.]
