U Narodnom pozorištu u Sarajevu, 4. rujna fondacija Klepsidra dodijelila je nagrade Isa-beg Ishaković. U kategoriji “istinsko domoljublje” nagrada je dodijeljena vlč. dr. Franji Topiću, predsjedniku Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”. Nakon dodijeljene nagrada, dr. Topić je uputio riječi zahvale, a njegov govor donosimo u cijelosti:
Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji,
Srdačno vas sve zajedno a i osobno pozdravljam. Zahvaljujem od srca Upravnom odboru fondacije Klepsidra što me nominirao i izabrao za nagradu Isa-beg Ishaković.
Znam da je mnogima drago što ste dodijelili ovo priznanje meni, kako je objavljeno u obrazloženju, kao istinskom domoljubu. Ja, a i Hrvatsko kulturno društvo Napredak koje vodim toliko godina, uistinu nemamo dilema oko ove zemlje i nje kao naše domovine.
Ja bih želio da u ovoj zemlji bude što više razumijevanja i sloge i to činim čitav život kao i cijelo Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Mi ne kukamo nad problemima i teškoćama nego radimo i nastojimo koliko je u našoj moći da ovdje život bude malo ljepši i lakši. To pokazuju naši uistinu zavidni rezultati. Stavljam nam na srce jednu lijepu izreku: Svi ne možemo biti pametni ni bogati, ali svi možemo biti dobri.
Želimo da u ovoj zemlji bude više ljubavi prema ovoj zemlji, jer druge nemamo, i da volimo ovu zemlju i sve ljude te da nastojimo i u tami paliti barem mala svjetla, a ne kukati nad mrakom. Treba razlikovati zemlju i ljude od vlasti i državnog ustrojstva. Lako je govoriti kako nešto ne valja, lako je nalaziti mane, ali treba činiti nešto riječima i djelima da bude bolje. Ima u ovoj zemlji dovoljno materijalnog i ljudskog bogatstva i za puno više stanovnika i to treba govoriti, promicati i njegovati.
U tom duhu želio bih da dodamo jednu informaciju i da se sjetimo da je osmansko Sarajevo nastavak, što se malo zna, starog grada Vrhbosne čije ime i danas neki čuvaju kao npr. Napretkov i nadbiskupijski radio Vrhbosna, a i nadbiskupija se službeno zove vrhbosanska. Podsjećam da je prvi spomen vrhbosanske nadbiskupije 1089. godina, a to znači da je stara 923 godine, a da postoje ostaci od katedrale iz 1244. g.
Dame i gospodo, dopustite da dodam još jednu misao koja je u ovoj zemlji vrlo važna i mislim korisna. Ovdje gotovo o svemu postoje tri viđenja istog događaja i tri povijesti. Prošlost se ne može mijenjati, samo je pitanje njezinog tumačenja. Htio bih kazati da se prema svemu odnosimo kao dijelu naše povijesti bez obzira što mislili ili da li nam se nešto sviđalo ili ne. Sve je dio naše povijesti: Iliri, Rimljani, Slaveni, Osmanlije, Austrougarska, prva Jugoslavija, NDH, druga Jugoslavija i ova današnja BiH. I to se ne može nijekati, a ocjena pojedinih doba i događaja je pitanje za stručnjake. Ovdje se često misli da smo mi neka ružna iznimka, a povijest cijelog Balkana je slična našoj. Poljska je više puta nestajala između Rusije i Njemačke, glavni grad stare Poljske Krakov je tek 1918. ponovo pripao Poljskoj, a današnja Italija je stvorena tek prije 150 godina. Povijest ne treba gledati današnjim očima i pogotovo je ne treba zloupotrebljavati. Nekada se nije lako suočiti s narodnom, državnom i osobnom prošlošću, ali ona ostaje kao istina bez obzira što o tome netko mislio. Božanska je misao: Istina će vas osloboditi. Iako bi neki ljudi ponekad željeli, ne može se danas vraćati u prošlost i ne može se mijenjati prošlost. Činjenica jest da su Rimljani sagradili rimski most, da su Osmanlije sagradili na Drini ćupriju i da su Austrijanci sagradili zemaljski muzej.
Još jednom zahvaljujem fondaciji Klepsidra i svima vama što ste podijelili ove trenutke s nama. Ovo je priznanje i svima onima koji rade sa mnom i koji me podržavaju od rodbine, Napretka, mog Fakulteta do brojnih prijatelja.
Dragi prijatelji, svagdje je život proza jedino u Bosni je poezija. Prije kraja, poštovane dame i gospodo, podsjećam da saraj znači i gostinjac, stoga neka Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina uvijek imadnu puno dobrih gostiju i nek’ uvijek budu gostoljubivi. Hvala vam i želim vam svako dobro! [kta]
