Jedna nespretnost državnih službenika koja je nekoliko dana zabavljala hrvatsku javnost, podsjetila nas je na nimalo vesele činjenice vezane uz popis birača i općenito provedbu izbora u Republici Hrvatskoj.
Ministarstva uprave je, naime, kako je kasnije objašnjeno, pogreškom na svojoj web stranici objavilo informaciju iz 2014. godine u kojoj, uz ostalo, stoji rečenica “Umrle osobe više neće moći glasovati”. Ta nas je pogreška podsjetila da je spomenuto ministarstvo još 2014. godine pohvalilo kako je načinjen Registar birača te tim povodom svečano objavilo: “Registrom birača riješen je dugogodišnji problem – činjenica da smo imali puno više birača nego stanovnika.”
Ako ostavimo po strani tu nes(p)retnu formulaciju iz koje proizlazi da su u Hrvatskoj umrle osobe nekad mogle doći na biralište i obaviti “građansku dužnost”, te navedenu poruku shvatimo onako kako je pisac htio da je shvatimo, preko tvrdnje da je još te 2014. “riješen je dugogodišnji problem” viška imena u popisu birača ne možemo tek tako prijeći. Iz jednostavnog razloga što pet godina nakon toga Hrvatska i dalje ima golem višak birača. Broj birača u registru danas, istina, nije veći od broja stanovnika, ali jest znatno veći od broja punoljetnih građana.
Već spomenuto ministarstvo je 13. prosinca ove godine objavilo kako je zaključen popis birača za predsjedničke izbore koji će se održati 22. prosinca. A u tom zaključenom popisu birača, na dan 13. prosinca 2019., ukupno je upisano 3.854.747 birača, i to 3.677.904 birača s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, od čega je 11.704 prethodno registriranih birača, te 176.843 aktivno registriranih birača bez prebivališta u Republici Hrvatskoj.
Prema zadnjoj službenoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je na dan 31. prosinca 2018. godine imala 4.087.800 stanovnika. S obzirom na negativan prirodni prirast i intenzivno iseljavanje, jasno je da je taj broj sada znatno manji, a neslužbene procjene govore da Hrvatska danas ima manje od četiri milijuna stanovnika. Da bismo znali koliko Hrvatska zapravo ima birača, treba ukupan broj stanovnika – uzmimo da je to četiri milijuna – umanjiti za broj maloljetnih osoba. Prema zadnjoj službenoj procjeni, udio maloljetnih osoba u ukupnom stanovništvu bio je oko 18,3 posto, što znači da danas, ako pretpostavimo da je udio maloljetnih približno isti, u Hrvatskoj živi 731,000 stanovnika mlađih od 18 godina. Preostalih 3.269.000 su punoljetni, dakle – građani s pravom glasa, a u popisu birača stoji brojka 3.677.904! To znači da je u popisu višak od preko 400.000 birača!
Neki, među kojima je i bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, tvrde da je taj višak još i veći, da je spornih čak pola milijuna birača.
Orepić je u izračunu krenuo od podatka da Republika Hrvatska ima 4,141,527 zdravstveno osiguranih osoba, pa je taj broj umanjio za udio maloljetnika u stanovništvu i došao do podatka da u Hrvatskoj živi 3.313.221 punoljetnih građana. “Od toga treba odbiti još sigurno oko 250.000 osoba s lažnim prebivalištima i dobit ćemo 3,063.221 stanovnika s biračkim pravom koje proizlazi iz stvarnog prebivališta u RH. Toj cifri na kraju treba pribrojiti oko 155.000 birača dijaspore koji se mogu registrirati bez prebivališta jer njihovo glasačko pravo proizlazi iz hrvatskog državljanstva. Kad sve to izračunamo, maksimalan broj glasača na ovim predsjedničkim izborima trebao bi biti tu negdje oko 3,218.222. To je, kao što vidimo, više od pola milijuna manje nego što kaže naš službeni popis birača”, izjavio je Vlaho Orepić u intervjuu koji je dao portalu Telegram.
Kako je nastao taj raskorak između onoga što se vode u statistikama i stvarnog broja stanovnika ili osiguranika? Orepić podsjeća da je “odmah nakon Domovinskog rata iseljenim osobama srpske nacionalnosti izdano oko 134.000 hrvatskih dokumenata koji proizlaze iz prebivališta” te da je “još oko 200.000 dokumenata izdano je Hrvatima pa i Bošnjacima iz BiH iako oni nikad nisu živjeli u Hrvatskoj”.
Treba podsjetiti da je Orepić, u vrijeme dok je obnašao dužnost ministra unutarnjih poslova, bio poduzeo neke vrlo konkretne korake da se riješi pitanje lažnih prebivališta. Tako je u srpnju 2016. objavljeno da je tijekom četiri mjeseca, od ožujka do srpnja te godine Ministarstvo unutarnjih poslova obavilo 84.232 terenska pregleda radi provjere prebivališta i donijelo 10.876 rješenja o odjavi prebivališta. Provjere i prisilne odjave prebivališta nastavljeni su i dalje, tako da ja, kako ovih dana tvrdi Vlaho Orepić, za nepunih pola godine izbrisano ili pokrenut postupak brisanja 70.000 osoba s lažnim prebivalištima. “Iako sam samo želio uspostaviti zakonito stanje, što mi je, uostalom, bila i obaveza, u Vukovaru su me zato nazivali ustašom, a u Hercegovini četnikom”, kaže Orepić.
Posao je, nažalost, ostao nezavršen, tako da Hrvatska i danas na popisu birača ima višak od čak 400-500 tisuća imena. Dakle, kad bi na birališta izašao i zadnji punoljetni građanin Republike Hrvatske, opet bi ostalo 400-500 tisuća neupotrijebljenih glasačkih listića. To, među ostalim, znači da se toliko listića nepotrebno tiska, a budući da je cijena jednoga listića 0,38 kuna, doslovce se baca između 152 i 190 tisuća kuna u prvom krugu izbora. U drugom još otprilike toliko.
Te brojke još su jedna u podugačkom nizu sjajnih ilustracija nesposobnosti i neodgovornosti vlasti u Republici Hrvatskoj. Ali tu nije kraj priči o višku glasačkih listića, odnosno imena na popisu birača. Mnogi se pitaju krije li se u tim nesređenim bazama podataka mogućnost za izborne manipulacije, za krađu izborne pobjede. Budući da živimo u zemlji u kojoj se sve namješta i pogurava, nije teško zamisliti da netko pomisli kako je šteta da toliki listići propadnu…
Razmišljanja o mogućnosti da se takav scenarij odigra podgrijala je izjava Krešimira Macana, stručnjaka za političku komunikaciju, koji je rekao kako vjeruje da je na prošlim izborima ukradena pobjeda Ivi Josipoviću. “Ne mogu to dokazati no vjerujem da su protekli predsjednički izbori pokradeni”, izjavio je Macan. I prije njegove izjave bilo je rasprava o tome mogu li mrtvi glasati, SDP je u Saboru pokušao progurati izmjene Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske kojima bi se, tako barem kažu SDP-ovci, izgledi za takvo što umanjili. Tim izmjenama, koje je vladajuća većina odbacila, SDP predlaže uvođenje višestranačkih izborna tijela, kao i obvezu potpisivanja birača prilikom preuzimanja glasačkog listića kako bi se dodatno spriječile manipulacije.
Doduše, Macan nije bio osobito uvjerljiv, o čemu najbolje svjedoče reakcije sociologa Slavena Letice i članica izvršnog odbora GONG-a Oriane Ivković Novokmet.
Slaven Letica tvrdi da je Macanova izjava “etički upitna” zbog toga što je Macan “bio u gubitničkom timu dr. Ive Josipovića”. Aludirajući na njegovo obiteljsku tradiciju, Letica za Macana kaže da je “dubrovački trombunjer koji uvijek puca ćorcima ili slijepim mecima” te dodaje: “Medijski slijepi metak o ‘vjerovanju’ u ukradene izbore zapravo je alibi za njega osobno i sve one iz gubitničke momčadi dr. Ive Josipovića koji su pet dana prije izbora na temelju naručene anketa zaključili da je dr. Ivo već pobijedio”. “Taj je zaključak motivirao pristaše i birače KGK, a demotivirao one dr. Ive. Kako sam bio vrlo dobro informiran o igrama i igricama oko predsjedničkih izbora 2015., dobro ZNAM (pa ne moram ‘vjerovati’) da izbori nisu ‘pokradeni’, ali da je postojao i da je propao fiškalski plan dr. Ive Josipovića i njegovog tima, da ospore zakonitost izbora KGK”, napisao je Letica.
Oriana Ivković Novokmet je pak u razgovoru za televiziju N1 rekla da je Macan kasnije ublažio svoju izjavu o izbornoj krađi. “Rekao je kako nema dokaze za to, to je njegov dojam, da postoje neke statističke analize koje bi mogle ukazivati na to. Svima je u interesu da izborna utakmicu bude što više fer”, izjavila je Ivković Novokmet. Po njenim riječima, na dosadašnjim je izborima znalo biti nepravilnosti, ali one nikad nisu bile tako velike da bi mogle poništiti rezultate izbora. “Nikad nisu pronađene tako velike nepravilnosti koje su poništavale velike ishode izbora. Sporna je uvijek bila dijaspora zbog toga što nisu postojali sustavno uređeni birački popisi, uvijek je postojala fama o mrtvim biračima. Par puta je to dokazano, ali nije nešto što je mijenjalo ishod izbora. Bilo je takvih situacija, ali nisu zabilježene u tolikoj mjeri da su mijenjale ishod”, istaknula je članica izvršnog odbora GONG-a.
Popis birača u kojem je više imena nego što Republika Hrvatska ima punoljetnih građana daje ružnu sliku o našoj državi, o njenom političkom i pravnom sustavu, ali srećom, ako je vjerovati informacijama kojima raspolaže GONG, nikada nije utjecao na konačni izborni rezultat. Nadajmo se da će tako biti i ubuduće, da višak birača, neovisno o tome je li riječ o mrtvima ili živima čija imena ne bi trebala biti u popisu birača, neće ugroziti regularnost predstojećih predsjedničkih izbora.
Piše: Ivica Majić
