U svetištu blaženih Drinskih mučenica, u samostanskoj crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi Kraljice svete krunice u Sarajevu, 15. prosinca svečano je proslavljena svetkovina blaženih s. Jule i susestara poznatih pod nazivom Drinske mučenice.
Euharistijsko slavlje u večernjim satima predvodio je mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, uz koncelebraciju dvadeset svećenika. Sestrama Kćeri Božje ljubavi na misi i pobožnosti Drinskim mučenicima pridružile su se brojne redovnice drugih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater” iz sarajevskog predgrađa Vogošća predvođeni svojim poglavarima kao i brojni drugi vjernici.
U ime sestara Kćeri Božje ljubavi riječi pozdrava biskupu Sudaru i svim okupljenima uputio je rektor crkve vlč. Ljubo Zelenika.
U prigodnoj propovijedi biskup Sudar je govorio o čovjekovom odnosu prema smrtnosti. Podsjećajući na Isusove riječi apostolima na Posljednjoj večeri prema kojima nitko nema veće ljubavi od one da netko dadne svoj život za svoje prijatelje, istaknuo je da smrt čovjeku postavlja kraj svemu pa i prijateljstvu koje bi trebala potvrditi. Potom je, razmatrajući Isusov zahtjev odricanja samih sebe do gubljenja života kao dokaz ljubavi prema njemu i pripadanja njemu, kazao da je ljudskoj logici to teško razumljivo a još teže prihvatljivo „budući da nas je Bog za život vezao tako da, kad god je to ikako moguće, za život dajemo sve a život ni za što”.
Biskup Sudar je potom istaknuo da su, unatoč ovakvoga ljudskog odnosa prema smrti, prije 75 godina pet sestara mučenica slobodnim i svjesnim prihvaćanjem smrti, ušle u povorku „velikoga mnoštva, što ga nitko ne može izbrojiti”, čime su se uvrstile među one „koji su u blaženoj vječnosti susrele Boga kome su tako čvrsto povjerovale da su svoje živote, da bi ih posve zadobile, zbog vjernosti njemu, slobodno predale”. Pojasnivši da se njihova vjera pretvarala u ljubav i posvemašnje predanje Onome kome su povjerovale i poklonile svoje živote, posvijestio je da su se s njime povezale neraskidivim vezom ljubavi koja se pokazala jačom od smrti. Istaknuo je da je Bog u mučeničkoj smrti, kojom ih je pridružio smrti i slavi svoga Sina, milost mučeništva darovao svima koji to žele prihvatiti kao poruku da dosljedan kršćanski stav i prema dobru i prema zločinu uvijek vodi do „vidljivih ili nevidljivih Drina, ali da na obalama uvijek čeka Bog, koji je sve to već prošao”.
“Uvjeren sam da nas Bog, i njihovom mučeničkom smrću, danas poziva da u svome ljudskome i kršćanskome doživljavanju i djelovanju rijeku Drinu i sve što ona simbolizira, umjesto prijepora i razdora, pretvaramo u poveznicu. Ona je, kao i sve rijeke ove Bogom dane zemlje, bezbroj puta nasiljem i zločinima onečišćena ali i krvlju nevinih i mučenika očišćena. Večeras nam je moliti zagovor Drinskih mučenica da ljudima i narodima ovih prostora, napose Srbima pravoslavcima i nama Hrvatima katolicima, podari mudrosti i milost obraćenja i pomirenja kako bismo smogli snage prepoznati se kao braća i sestre, jer djeca smo jednoga i jedinoga Boga”, kazao je na kraju biskup Sudar.
U molitvi vjernika moljeno je, između ostalog, i za bolesnog svećenika don Antu Bakovića, svjedoka mučeničke smrti s. Jule i susestara.
Na kraju mise svi nazočni izmolili su ispred slike Drinskih mučenica u lađi crkve Molitvu za proglašenje svetima blaženih Drinskih mučenica.
Proslavi je prethodila trodnevnica s misom i prigodnom propovijedi, a misna slavlja predvodio je mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Pola sata prije svake mise molila se krunica i litanije blaženim Drinskim mučenicama.
Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.
Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.
Sestra Bechmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.
Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.
Drinske mučenice proglašene su blaženima 24. rujna u Sarajevu. Svečano euharistijsko slavlje u Olimpijskom centru Zetra u Sarajevu, predslavio je Papin izaslanik kardinal Angelo Amato, prefekt Zbora za proglašenje svetih. (IKA)
