Puštanjem u prirodu jednog bjeloglavog supa danas je obilježeno otvaranje oporavilišta za ugrožene ptice strvinare Crnika kod Senja.
Oštro je mladi bjeloglavi sup koji je otišao najsjevernije od svih iz njegove vrste. Nađen je iscrpljen sredinom lipnja 2012. godine na jednoj švedskoj farmi, prebačen najprije u Oporavilište za divlje ptice u Gothenburgu, a nakon oporavka dopremljen u Zagreb.
Svečanom puštanju Oštrog bili su nazočni brojni stručnjaci iz Hrvatske, Njemačke i Švedske, te osobe iz sustava za zaštitu prirode.
Sličan centar se ranije nalazio na otoku Cresu, ali ga je udruga Grifon – Centar za zaštitu ptica grabljivica zbog pomanjkanja uvjeta premjestila na lokaciju Crnika, pet kilometara južno od Sv. Jurja kod Senja. U podizanju centra imala je podršku Grada Senja, Parka prirode Velebit i Hrvatskih šuma.
Skupina prijatelja supova koja je okupljena u Udruzi za dvadeset i više godina u suradnji s Ornitološkom postajom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) obilježila je više od 860 bjeloglavih supova, a u Oporavilištu za strvinare imali su na liječenju više od 170 supova, od kojih je 112 uspješno ponovno pušteno u prirodu, stoji na mrežnim stranicama udruge.
Centar će prikupljati znanstvene podatke o najugroženijim vrstama ptica grabljivica na Velebitu i Kvarnerskim otocima, educirati školsku djecu i posjetitelje o važnosti ptica grabljivica i njihovoj ulozi u prirodi, te spašavati i liječiti ozlijeđene ptice i konačno ih pustiti u prirodu.
Ptice grabljivice pokazatelj su stanja okoliša i najugroženija su skupina ptica uopće. Čak 80 posto od 36 vrsta ptica grabljivica koje obitavaju u Hrvatskoj smatra se ugroženima, od čega je osam vrsta kritično ugroženo, a četiri su izumrle u proteklih 50 godina.
Prema izjavama voditelja Centra Gorana Sušića, u Hrvatskoj trenutno obitava 141 par supova u četiri rezervata na kvarnerskim otocima i to je jedino područje na kojem žive u Hrvatskoj.
Na početku bavljenja Udruge bilo je šezdeset parova, te su bili u kategoriji kritično ugroženih vrsta, a sad su u kategoriji ugroženih vrsta.
To je najsjevernija prirodna populacija supova. U regiji još postoji po brojnosti vrlo slična populacija u Srbiji, te oko 120 parova na Kreti u Grčkoj. Još u Bugarskoj obitava populacija od oko 30 parova, dok su supovi u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori izumrli, kaže Sušić.
Razlozi ugroženosti su osjetljivost ptica na promjene u staništu, smanjenje plijena u prirodi, uznemirivanje u gnijezdilištima, koncentriracija biocida u njihovu plijenu jer se nalaze na vrhu hranidbenih piramida, žrtve su lova i krivolova, i ilegalno ih truju u prirodi, stradavanje na električnim vodovima i vjetroelektranama, itd.
Supovi imaju samo jedno mlado godišnje, a ako nemaju dovoljno hrane, ženka neće položiti ni jedno jaje. Supovi su ponajveće ptice koje lete, zbog čega im inkubacija traje gotovo dva mjeseca, a mladi u gnijezdu rastu gotovo četiri mjeseca.
Veliki broj supova kvarnerske populacije stradao je zbog uznemiravanja mladih. Uslijed uznemirenosti mladi padnu u more i ako im ne stigne pomoć, utope se. (Hina)