Nakon višegodišnjeg građenja, sve je bilo spremno za otvaranje pristaništa na Pelješcu za mega trajekte, ponosa hrvatske proizvodnje, koji će povezati Hrvatsku s jugom.
Cijeli državni vrh je tu, ali prema napucima premijera od prije par godina, nema domjenka, velikih govora, ali niti blagoslova.
Smješka se vrh, novinarske kamere i pera bilježe ovaj trenutak za povijest… Kad u jednom trenutku više pozicionirani EU promatrač baci oko na parking, a tamo – svećenik parkira. Iz prva nije bio siguran jel’ to svećenik, jer je riječ o nekom jeftinom automobilu, a poslušnici iz Vlade su ga uvjerili kako Božji ljudi voze samo skupe marke…
– Oh my God!, uzvikne visoki predstavnik jasno vidjevši kolar. Što će sad? Brzo, odmah put glavnoga.
– Ma, vidi stvarno, pop je. Ali ne poduzimaj ništa, nek’ se specijalci spreme, a ako krene zamahnit s onim štapićem ili čim već da blagoslovi, odma ga hapsi!, britak i jasan bio je glavni.
Prostodušno Božje čeljade se pridružilo svjetini pri pristaništu iz čiste radoznalosti, kad mu mobitel zazvoni, krene ga uzet iz džepa…
A s druge strane komanda drekne: – Eno kreće blagoslovit! Go! Go! Go!
U tren oka, deset specijalaca ga uhvati za ruke, da slučajno njih ili pristanište ne pošprica sa svetom vodom, ubace u maricu i odvezu u nepoznatom smjeru.
– Sve OK, dragi novinari, vozimo ga u sigurni ‘pop-get’. I vozimo ga pažljivo, da nekoga ne zgazimo. A, sada, gle trajekti u predivnim duginim bojama, reče glavni sa smiješkom, sav pod šokom zbog umalo bliskog susreta s ‘teofanijom’.
Tako otprilike bi moglo izgledati ukoliko vlast ostane pri svome da blagoslova ne smije biti u službenom protokolu. Ipak, što je posrijedi kod blagoslova? Želja naroda za malo božanske milosti (ili preciznije 90 posto naroda koji su se izjasnili kao katolici) da pristanište radi kako treba, da srcu bude toplije kada se vozi tim ogromnim tehničkim čudima…
Ukidanje blagoslova tako nije stvar uštede, skraćenja postupka svečanosti ili odvajanje sekularnog od vjerskog, već daljnje sustavno getoiziranje Katoličke crkve u Hrvatskoj. [Saša Horvat / Slobodna Dalmacija]
