Umro Tomislav Ivić, jedan od najvećih hrvatskih nogometnih trenera
U petak je u splitskoj bolnici Firule u 78. godini preminuo jedan od najvećih hrvatskih nogometnih trenera Tomislav Ivić.
Ivić je rođen u Splitu 30. lipnja 1933. godine, a trenerskim poslom počeo se baviti 1967. godine u RNK Split.
Najveće uspjehe Ivić je ostvario vodeći Hajduk tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća kada je “bijele” vodio do tri naslova prvaka Jugoslavije (1974, 1975, 1979), te četiri naslova pobjednika Kupa (1972, 1973, 1974, 1976).
Tijekom svoje bogate karijere Ivić je vodio klubove iz čak 14 država, te četiri nacionalne reprezentacije. Bio je prvakom Nizozemske s Ajaxom, Belgije s Anderlechtom, Portugala s Portom i Francuske s Marseilleom, a s Portom je osvojio i europski Superkup, te Interkontinentalni kup (1987).
U razdoblju od 19. prosinca 1973. do 3. srpnja 1974. bio član izborničke komisije Nogometnog saveza Jugoslavije, dok je od 1994. do 1996. godine bio direktor hrvatske reprezentacije koju je 16. studenoga 1994. s klupe vodio do velike 2-1 pobjede protiv Italije u Palermu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo.
Slobodna Dalmacija podsjeća: “Danas kad se osvrnemo unatrag, Ivić je bio trener Splita, Šibenika i Hajduka, član selektorske komisije za kormilom Jugoslavije, pa je vodio Ajax u Nizozemskoj, vratio se u Hajduk, otišao je u Anderlecht u Belgiji.
Dalje se sve vrtjelo kao na filmu, Galatasaray, zagrebački Dinamo, Avellino, Panathinaikos, Porto, Paris St. Germain, Atletico Madrid, Olympique Marseille…
Nije dosta?
Ma kakvi, tek smo na pola puta, Benfica, pa opet Porto, potom je bio i direktor reprezentacije Hrvatske, vodio je jednu utakmicu i kao trener i to u pobjedi protiv Italije (2:1) u Palermu, pa se vratio klupskom nogometu, Monaco, Fenerbahce.
Potom je prihvatio poziv da bude izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, bio s njima drugi u Aziji, pa je u međuvremenu probao opet u Hajduku, ali se otisnuo dalje, Standard iz Liegea, opet Olympique Marseille, pa Al Ittihad iz Jeddaha u Saudijskoj Arabiji, povratak u Liege da vodi omladinsku školu i nekako se u ta doba, malo kasnije, prije nekoliko godina vratio u svoj Split, ostavio je kufer kod kuće, dosta je, rekao je, zaželio se obiteljskog mira i pogleda s balkona na grad pod Marjanom…”
Splitski dnevnik piše da je Ivić rodom Splićanin, a podrijetlom iz Miljevaca kod Drniša, po školskoj spremi je bio brodograditeljski bravar s industrijskom školom, radio u škveru, ali se istodobno školovao i za nogometnog trenera na Višoj trenerskoj školi u Beogradu, tada na najvećem glasu: bio je uvjerljivo prvi u klasi.
Kroz karijeru postao je i poliglot, govorio je engleski, francuski, španjolski, njemački, portugalski…
Mnogi hrvatski, ali i svjetski igrači upravo Ivića spominju kao trenera kod kojega su najviše napredovali.
