U jednom od najzanimljivijih dokumenata Wikileaksa iz negdašnje američke ambasade u Jugoslaviji opisuje se incident za Titova posjeta Zagrebu u rujnu 1975. kada je u središtu Zagreba u Paromlinskoj ulici eksplodirala bomba te je, kako su iz ambasade obavijestili State Department, u vezi s tom eksplozijom uhićen Tomislav D., tadašnji novinar Vjesnika.
Riječ je o Tomislavu Držiću, bivšem uredniku u više hrvatskih dnevnih listova i tjednika koji danas u mirovini živi u Zagrebu.
“Privedeno je nakon te eksplozije u Paromlinskoj ulici oko tisuću osoba, među njima jedan dio nas zagrebačkih novinara i urednika koje je trebalo progoniti i zastrašiti kao primjer ostalima”, kazao je Tomislav Držić, evocirajući događanja koja su mu obilježila život.
Držić, tada urednik u “Vjesniku u srijedu”, uhićen je pod optužbom da je surađivao s ustaškom emigracijom koja stoji iza eksplozije u Paromlinskoj i prema članku 117. tadašnjeg kaznenog zakona osuđen na osam godina robije. Poslije je Vrhovni sud smanjio kaznu na šest godina, koju je Držić odslužio u zatvoru u Lepoglavi.
“Režim je te 1975. imao potrebu dovršiti posao koji je započeo 1971. uhićenjem i progonom nekoliko tisuća ljudi koji su sudjelovali u hrvatskom proljeću. Budući da sam i ja bio sudionik hrvatskog proljeća, našao sam se na udaru, a cijeli proces za Paromlinsku, kako mi je poslije potvrdio i šef Udbe za Hrvatsku Franjo Vugrinec, bio je montiran”, govori Držić.
Njegova sudbina bila je zanimljiva američkoj ambasadi i stoga što su vlasti SFRJ izvijestile Amerikance o tome kako je Držić četiri godine bio savjetnik za odnose s javnošću njihove ambasade.
“Istina je da sam 1969. i 1970. vodio konferencije za novinare na dvije američke izložbe u Ljubljani i u Zagrebu. Prema tome, dio Wikileaksove informacije da sam radio za američku ambasadu nije točan, a nije mi jasno ni što znači formulacija da sam dobio otkaz u Vjesniku zbog tvrdog novinarstva”, ističe Tomislav Držić.
Jedan od osnivača HDZ-a Đuro Perica uhićen je, suđen i zatočen na 14 godina pod optužnicom da je sudjelovao u podmetanju eksploziva u Paromlinskoj ulici namijenjenog koloni u kojoj je bio Tito.
Perica kaže da je cijelu operaciju u Paromlinskoj osmislila i izvela Udba kako bi opravdala svoju ulogu u državnom aparatu, a njezini tadašnji čelnici, ističe, ojačali svoj položaj u tajnim službama.
“Netko je za Paromlinsku morao biti osumnjičen i osuđen, pa su ugrabili nas trinaestoricu. Kako i po kojem kriteriju? Za sebe mogu kazati da sam za režim bio sumnjiv kao sin pripadnika ustaškog pokreta i kao takav pogodan za uhićenje i optužnicu. U to vrijeme živio sam u Zagrebu i radio kao mladi inženjer. Sve je bilo montirano i u prvom stupnju nas petoricu Okružni sud u Zagrebu osudio je na smrt. U drugom stupnju kazna je ublažena na 20 godina. Odležao sam 14 godina i tjedan dana”, ispripovijedao nam je Đuro Perica.
Dodaje kako je u ponovljenim postupcima za Paromlinsku dokazano kako je proces bio montiran, a osuđeni nevini ljudi.
Kao dugogodišnji politički zatvorenici Držić i Perica imaju pravo na omanju novčanu naknadu za svaki dan proveden iza rešetaka i to im je jedina zadovoljština za proživljenu patnju i štetu koje su im nanesene. [Vedran Marjanović / Slobodna Dalmacija]
