Hrvatska je poznata kao zemlja s dugom i bogatom baletnom i plesnom tradicijom, a novo vrijeme na ovim prostorima donosi i još bogatije plesne sadržaje. Tako su suvremeni kazališni i show business žanrovi i na našim prostorima počeli ocrtavati obrise jednog novog umjetničkog svijeta, a koji sve više ide u korak sa svjetskim kulturnim središnjicama kakve su Broadway ili West End.
Iz nove generacije plesača i koreografa, koji svoj rad, ali i stalnu te intenzivnu edukaciju “bruse” upravo kod najvećih svjetskih stručnjaka, svakako se ističe ime Tihane Strmečki, koja u Hrvatskoj niže jedan uspješni projekt za drugim, a svoja znanja spremno i prenosi u svom plesnom klubu JazzElle.
Upravo ste se vratili s Broadwaya, koja nova iskustva donosite?
Ljeta već godinama tradicionalno provodim na kazališno-plesnoj edukaciji u New Yorku, gdje pohađam plesne satove raznih stilova i neumorno gledam predstave na Broadwayu. S obzirom da je taj čudesan grad vrelo kvalitete, svaki moj posjet donese mi opširnija znanja o novim stilovima, inspiraciju za koreografski rad, nova poznanstva i spoznaje o kazališnom zanatu. Ove sam godine s posebnom pažnjom proučavala Theatre Jazz satove, na kojima se uvježbavaju koreografije po uzoru na aktualne i klasične mjuzikle s Broadwaya. Kako sam i sama godinama dio hrvatske mjuzikl scene, što kroz izvođački, što kroz kreativni rad, odlučila sam u ponudu svojih plesnih satova uvrstiti i taj stil, koji će svakako biti koristan svim scenskim umjetnicima. Također sam posvjedočila iznimnim tehničkim dostignućima na kazališnim daskama, odličnim režiserskim rješenjima, prekrasnim koreografijama i dirljivim pričama koje su upravo ono što nas nakon zatvaranja zastora ostavi zamišljenima i inspirira za dalje.
Koliko vam je važno kao plesačici i koreografkinji takvo iskustvo i neprestana edukacija u Londonu i New Yorku?
I kao plesačici, i kao koreografkinji, iznimno mi je važna vlastita edukacija. Ne postoji drugi način da se dosegne viši umjetnički nivo, uvijek ima mjesta i potrebe za napretkom. Redovito pohađam seminare u Hrvatskoj, ali najviše mi znanja svakako donesu putovanja u New York, London, Barcelonu i ostale europske prijestolnice, gdje u renomiranim plesnim školama uzimam satove kod vrhunskih plesnih pedagoga i koreografa. Osim što napredujem kao plesač, paralelno učim o različitim tehnikama plesa, koreografiranju i pedagogiji. Osjetila sam na vlastitoj koži da bez novih izazova i spoznaja stagniramo kao kreatori i izvođači, te imam namjeru nikada ne prestati biti učenicom, što svima preporučam. Kako se tijekom sezone većinom bavim koreografsko-pedagoškim radom, jedva dočekam ljeto i prilike da me netko ispravlja, motivira i gura dalje prema boljoj verziji mene.
Koja je razlika u pristupu plesu i mjuziklu u Hrvatskoj i show-business središnjici poput New Yorka?
Moglo bi se reći da sve ima svojih prednosti i mana, na obje lokacije. Glavne razlike na plesnoj i mjuzikl sceni Hrvatske i New Yorka su svakako broj ljudi koji se tim poslom bavi i (ne)postojanje institucija koje omogućavaju edukaciju i specijalizaciju za ta područja umjetnosti. Naravno da je ovo prvo svakako posljedica većeg broja stanovnika, a drugo proizlazi iz financijskih mogućnosti i vrednovanja kulture na državnoj razini. U New Yorku je toliko okupljene kvalitete da je vrlo vjerojatno da vas u restoranu ili na blagajni prodavaonice poslužuje vrhunski umjetnik koji je između angažmana u kazalištu, ili pak nema one sreće koja je potrebna da se poslože zvijezde da od puno odličnih plesača/glumaca/pjevača izaberu baš njega. Konkurencija je jaka i od umjetnika se zahtjeva da su uvijek u odličnoj formi i spremni na bilo kakve promjene i prilagodbe ako žele posao. To se reflektira i na plesne satove, gdje nitko nikada ne radi s pola snage ili volje jer je i preskupo i o tome im ovisi kruh. No, sličnost na koju sam posebno ponosna kad uspoređujem ta dva različita svemira je strast kojom ljudi pristupaju projektima. U Hrvatskoj sam imala čast surađivati s puno ljudi koji ostavljaju na, iza ili ispred scene sve do zadnjeg daha, ljudi kojima je bavljenje tom granom umjetnosti sveto i nose se svakodnevno sa svim preprekama koje tako težak i financijski necijenjen posao donosi.
Kako vidite plesnu scenu u Hrvatskoj?
Amaterska plesna scena u Hrvatskoj je snažna, bogata raznolikim stilovima i ljudima koji žive za ples. Kroz razne festivale i seminare tijekom godine uspijem se susresti i podružiti s mnogim plesnim prijateljima, razmijeniti iskustva i znanja. Uz dostupnost koju nam omogućava YouTube sa snimkama raznih nastupa i satova iz cijelog svijeta, držimo korak uz aktualne svjetske trendove. Što se profesionalne plesne scene tiče, tu problemi kreću iz korijenskog nedostatka – manjka plesnih institucija koje pružaju edukaciju u stilovima koji nisu klasični balet i suvremeni ples. Plesači se educiraju po radionicama i privatnim satovima te kroz projekte kako bi skupili znanje potrebno za ozbiljan kazališni rad. Plesna scena u Hrvatskoj ima dobre temelje koje treba još intenzivnije nadograđivati, uz uvjet adekvatnog financiranje edukacije i kulture.
Kada ste se počeli baviti plesom? Gdje ste učili?
Plesom sam se počela baviti na početku osnovne škole, u Baletnom studiju “E” Edite Cebalo, gdje sam uz satove Jazz Dancea i klasičnog baleta imala priliku sudjelovati na televizijskim nastupima, festivalima, i u raznim show programima. Edukaciju sam nastavila u Plesnom klubu “Action” pod vodstvom Kornelije Koni Kosanović, koja mi je usadila duboku ljubav prema starom Jazz Danceu, prema plesnom usavršavanju u različitim stilovima i upoznala me s natjecateljskim segmentom plesa. Nekoliko sam godina bila i članica plesnog ansambla Kelkope pod vodstvom Tamare Savičević, kada sam sudjelovala u plesnim predstavama i počela s vlastitim pedagoškim radom. Uz te osnove, učila sam od mnogih hrvatskih plesnih pedagoga i koreografa, a još više od inozemnih pedagoga kroz putovanja po Americi i Europi. Najveći je utjecaj na moj rad svakako imao režiser i koreograf Igor Barberić, koji ima odličnu reputaciju postavljanja mjuzikala po cijelom svijetu, te s kojim uspješno surađujem na mnogim projektima i dijelim fascinaciju ovim scenskim zanatom.
Po struci ste prilično daleko od plesa, inženjer matematike. Kako spajate te svoje dvije strane?
Cijeli život plešem jednako intenzivno koliko se i školujem, te sam imala tu sreću da nisam morala birati između dvije strane. Ponekad je teško spojiti sve obaveze i komponente ova dva različita područja, ali svakako su komplementarni, te ne bih mogla zamisliti život samo na jednom kolosijeku.
Kako je došlo do toga da ste osnovali plesni klub i po čemu je specifičan?
Klub sam osnovala prije šest godina nakon što sam osjetila potrebu za samostalnim rastom i napretkom koji proizlazi iz istraživanja vlastitih granica, želja i inspiracije. Uživam u svakom plesnom satu koji vodim jer su polaznici kluba zaljubljenici u ples koji treniraju s puno žara. Živimo za naše nastupe na kojima pokažemo nove priče, izrazimo osjećaje i podijelimo scenu. Svi kažu da smo upravo po tome specifični – jako lako uključimo publiku u ono što želimo iskazati plesom, koja jednako uživa i u tome kako međusobno dijelimo pokrete i posebne trenutke dok plešemo. Time širimo plesno veselje i entuzijazam, koji je zarazan. Ono po čemu smo još zanimljivi jest da jednakim intenzitetom njegujemo četiri različita plesna stila – Contemporary/Lyrical Jazz, Jazz Funk, Theatre Jazz i Jazz Dance. Bilo da vas privlači dinamičniji ples, nježniji, komercijalniji, ples pun glume – jako lako nađete nešto za sebe.
Kako vidite odnos institucionalnih i nezavisnih kulturnih projekata u Hrvatskoj?
Unatrag nekoliko godina povećao se broj nezavisnih projekata na mjuzikl sceni, većinom zahvaljujući B Glad produkciji, koja je do sada na daske postavila mjuzikle “Footloose” i “Crna kuća”. I institucijama je problematično postaviti novu predstavu s obzirom na minimalno financiranje, a nezavisnim produkcijskim kućama još više. Smatram da postoji još dovoljno mjesta za intenzivniju suradnju institucija i nezavisnih kuća, jer nam je svima u interesu kvalitetna mjuzikl scena. Nadam se da će jednog dana biti toliko mjuzikala u ponudi da će publici biti teško odlučiti koji prvo pogledati, bez obzira gdje se prikazuje.
Na kojim projektima trenutačno radite?
Uz stalni angažman na projektima B Glad produkcije “Footloose” i “Crna kuća”, radim na projektima u Husar&Tomčić školi pjevanja, gdje se organizira Musical class pod vodstvom Ivane Husar Mlinac i Martine Tomčić, čiji je cilj kvalitetno educirati polaznike u sva tri segmenta – plesu, pjevanju i glumi. Unutar škole priprema se nekoliko projekata kojima se jako veselim. Također smo s Medley Teatrom nedavno održali uspješnu prezentacijsku radionicu za novi originalni mjuzikl “Ana K.”, koji planiramo postaviti do kraja godine. Posebno sam ponosna i na “Zeleno blago – mjuzikl o Zagorju”, koji igra već godinu dana, u kojem sam se bavila i režijskim i koreografskim segmentom. U svi navedenim projektima surađujem s divnim ljudima koji rad na predstavi pretvore u prekrasno kreativno druženje, i očekujem još puno novih zanimljivih doživljaja sa svima njima.
Što vam je u plesu osobno najvažnije?
I kada plešem, i kada gledam ples, najvažniji mi je osjećaj koji prožima plesača izvođača, te način na koji pokušava prenijeti to na publiku. Naravno da je dobra tehnika potrebna da bi se poruka jasno prenijela, stoga su plesni treninzi izrazito zahtjevni. No, ako usporedim izvedbu savršenog tehničara bez emocija s nekim tko ima dobru tehniku i prenosi emociju jasno, nije upitno tko će dobiti moju potpunu pozornost. Trudim se da sve moje koreografije imaju neku priču, koja može biti manje ili više očita, pri čemu će publika uvijek osjetiti unutrašnje procese plesača.
S kakvim će programima vaš klub JazzElle krenuti u novu sezonu?
U sezonu krećemo s novim i starim plesnim programima. Stari programi uključuju satove Jazz Dancea, Jazz Funka i Contemporary/Lyrical Jazza, čiji opis specifičnosti i različitosti možete naći na linku http://www.jazzelle.hr/info/raspored. Uzbudljiva novost su satovi Theatre Jazza, za koje sam sigurna da će biti zanimljivi i kazališnim glumcima, i pjevačima, jer će imati priliku u motivirajućoj atmosferi obogatiti vlastiti pokret i izražaj. Satovi su zamišljeni kao treninzi na kojima se osvještava centar tijela, vježba kretanje po prostoru, dobiva na snazi, fleksibilnosti i pravilnom držanju, dok se u koreografskom dijelu isplesavaju mjuzikl sekvence na tematsku glazbenu podlogu, uz obavezni začin glume. Slobodno nam se pridružite na bilo kojem satu i unesite plesno veselje u svoju svakodnevnicu! [I.W.]
