Vukovarski branitelj Zoran Šangut, predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991., poslao je medijima otvoreno pismo u kojemu je napisao “istinu o branitelju Fredu Predragu Matiću”.
“Ne mogu se oglušiti na neistine o Matiću
Svih ovih godina imao sam obvezu i osjećao odgovornost braniti i govoriti istinu o Domovinskom ratu, bilo da se radilo o događajima ili pojedincima. Govorio sam istinu o hrabroj obrani Vukovara, Trpinjske ceste, logorima na teritoriju Srbije, Blagi Zadri, dr. Njavri…
Taj moj osjećaj odgovornosti ne dopušta mi da se oglušim na grube neistine i optužbe koje se iznose ovih dana na račun ratnog puta vukovarskog branitelja i aktualnog ministra branitelja Predraga Matića Freda.
Kao njegov suborac i supatnik u srpskim logorima, želim ovim putem iznijeti svoja svjedočanstva o njegovom ratnom putu, u nadi da će se konačno stati na kraj blaćenju ovog istinskog heroja Domovinskog rata.
Iako sam Freda i njegovog brata Antonija vidio naoružane početkom rujna 1991. u mjesnoj zajednici “Kralj Tomislav”, o ratnom putu braće Matić prije dolaska na punkt “Kiwi” mogu govoriti suborci iz mjesne zajednice “Kralj Tomislav”.
Uništio je osam tenkova, spasio je život
Moji suborci i ja ćemo govoriti istinu o punktu “Kiwi”. Fred je dragovoljno došao početkom listopada 1991. na Trpinjsku cestu, punkt “Kiwi” u Hercegovačkoj ulici, a Antonijo sredinom listopada 1991. Obojica su bili hrabri i odvažni branitelji. Poslije ranjavanja Tomice Jakovljevića i Berislava Margitića, Fred se dragovoljno javio i uzeo ručni bacač raketa, tzv. Osu s kojom uništava osam tenkova i jedan transporter. Fredu je na Osi pomoćnik bio Josip Lordan.
U jednoj je akciji ranjen naš suborac Tihomir Savanović-Ćićo. Kako je Ćićo bio izložen neprijateljskoj vatri bilo je odveć rizično prići mu i pružiti pomoć. Fred je, ne razmišljajući o prijetećoj opasnosti, istog trena potrčao ka Ćići kroz neprijateljsku vatru i ranjenog ga izvukao, te je Ćićo odvezen u vukovarsku bolnicu. Svi branitelji s punkta “Kiwi” i Hercegovačke ulice, odigrali su veliku ulogu u obrani Vukovara i pokazali veliku hrabrost i ljubav prema domovini te kao takvi zavređuju poštovanje.
Istinu o Fredovom ratnom putu na punktu “Kiwi” potpisuju: Zoran Šangut, Mišo Krajnović, Dragutin Kovačević, Anton Mihalić, Berislav Margitić, Miroslav Lordan, Boro Brekalo, Veselko Kiš, Bruno Kišić, Nenad Gagić.
U logorima je paket s hranom dijelio
Fred i njegov brat Antonijo zarobljeni su 19. 11. 1991. godine. S Fredom sam bio cijelo vrijeme u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici, a s Antonijom u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici. U Nišu je Antonijo bio u drugoj sobi. Dobili su batina kao i svi mi ostali logoraši te ni u čemu nisu bili povlašteni. U Nišu su Fed i njegov brat morali metlom jedan drugoga tući. Nitko s punkta “Kiwi” u logoru nije cinkario i prokazivao, pa ni Fred Matić. U logoru Sremska Mitrovica mogli smo dobiti pakete koje su nam naši najmiliji počeli donositi preko BiH. Neki logoraši su svoje pakete čuvali samo za sebe, dok su braća Matić spadali u drugu skupinu logoraša, koji bi hranu iz paketa prvo ponudili ranjenima i bolesnima, a ostatak podijelili s nama suborcima. Istinu o Fredovim logoraškim danima potpisuju: Stipo Mlinarić i Goran Popić koji su s Fredom proveli devet mjeseci u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici sve do velike razmijene 14. 8. 1992. godine. Dragutin Kovačević, Anton Mihalić i Bero Margitić bili su također s Fredom u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica (u Nišu nisu bili) te su razmjenjeni 14. 8. 1992. Ja sam s Fredom bio u Stajićevu, Nišu i Sremskoj Mitrovici do 27. 3. 1992. godine. Ostali potpisnici ratnog puta potpisuju za one logoraške dane koje su proveli u logorima s Fredom.
Mi ovdje svjedočimo i branimo istinu našeg suborca i vukovarskog branitelja Freda, a istinu o ministru i političaru Fredu prepuštamo vama.
S poštovanjem,
Zoran Šangut”
