Navik on živi ki zgine pošteno poznata je izreka hrvatskog plemića, vojskovođe i pjesnika tragične životne sudbine Frana Krste Frankopana koji se rodio u Bosiljevu na današnji dan 1643. godine.
Najmlađi sin karlovačkoga generala Vuka Frankopana – Fran Krsto nakon rane očeve smrti otišao je na školovanje u Zagreb. Na isusovačkom kolegiju stekao je sklonost prema knjizi i pisanju. U Italiji, gdje se oženio s rimskom patricijkom Julijanom de Naro, proučavao je talijansku poeziju. Nakon povratka u domovinu krenuo je očevim stopama i postao ogulinski kapetan, a ubrzo je kod Otočca sudjelovao u velikom boju s Turcima, piše HRT.
Fran Krsto Frankopan bio je polubrat Katarine Zrinski i šurjak Petra Zrinskog s kojim je bio jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša, poznate pod nazivom Zrinsko-frankopanska urota. Uzrokovalo ju je nezadovoljstvo centralizatorskom i kunktatorskom, tj. oklijevajućom politikom bečkog dvora koji je sklapao ponižavajuće mirovne sporazume s Osmanlijama, najviše na štetu Hrvata i Mađara.
Posljedice su bile drastične: pod optužbom da je Petar Zrinski htio postati vladarom, a tada 28-ogodišnji Fran Krsto Frankopan da je pozivao na ustanak, smaknuti su 1671. u Bečkomu Novom Mestu. Tragični velikaš izrazite umjetničke nadarenosti, Fran Krsto za kratkog života objelodanio je samo jedan književni rad, spjev Elegia.
Zbirku intimne poezije Gartlic za čas kratiti priredio je u posljednjim danima života. U toj su zbirci isprepletene pjesme koje je pisao u mladosti i one koje su nastale u zatvoru. Gledajući skoroj i strašnoj smrti u oči, nije ih poredao kronološki, nego ih je pomiješao.
Sudbinu pjesnika slijedila je i njegova poezija; prošla su puna dva stoljeća dok ih u bečkoj Dvorskoj knjižnici nije otkrio tadašnji knjižničar Ivan Kostrenčić. Među njima je bilo i erotskih pjesama koje je priređivač izostavio, ali svejedno su zbog autora izazvale senzaciju. Tada nije prepoznata njihova umjetnička vrijednost pjesama, usud je htio da se to dogodi tek poslije…
HD0304
