Balvanima i kamenjem, prije točno 20 godina, su pobunjeni Srbi odsjekli jug od sjevera Hrvatske. Prve barikade digli su 17. kolovoza 1990. u okolici Knina. Tvrdili su da traže autonomiju, no zapravo su tražili povod za rat.
Nakon barikada kod Knina, pobunjeni Srbi podignuli su ih na još nekoliko mjesta u sjevernoj Dalmaciji. Bila je to tek početna faza oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj, potaknute iz Srbije i krugova u JNA. Tadašnje Srpsko nacionalno vijeće, najavilo je raspisivanje referenduma o autonomiji. Pravdali su to kulturnom i političkom neovisnošću iako je svima bilo jasno da je u pozadini stvaranje Velike Srbije.
Tijekom poslijepodneva 17. kolovoza 1990. iz Knina su stizale dramatične vijesti: Milan Babić, ondašnji predsjednik Skupštine općine Knin, proglasio je ratno stanje, a Štab za obranu grada proglasio je pripravnost građana, koja je stupila na snagu odmah. Sve ceste u smjeru Knina bile su blokirane. Na prilazima gradu stajale su naoružane seoske straže. Prometnu vezu južne i sjeverne Hrvatske u potpunosti su prekinuli.
“Hrvatska nikad neće prva primijeniti silu, no neće dopustiti ni rušenje pravne države”, poručeno je iz tada iz Hrvatske vlade.
U vrijeme izbijanja “balvan-revolucije” Stjepan Mesić čim je čuo za pobunu Srba, vratio se s odmora u Zagreb jer je, kao ondašnji predsjednik Vlade, morao okupiti sve ministre i odlučiti što dalje.
“Sve je to bilo smišljeno i planirano i time je zapravo počela realizacija Miloševićeva plana stvaranja Velike Srbije”, izjavio je Mesić, govoreći o tim događajima.
Dok su u Kninu dizali balvane, u Zagrebu su se spontano okupili ljudi pjevajući domoljubne pjesme. Bili su ogorčeni događanjima u Kninu, Benkovcu, Gračacu i drugim hrvatskim općinama u kojima je Srpska demokratska stranka najavila referendum o autonomiji. A on je bio, pokazalo se poslije, dio scenarija čiji je cilj bio pokoriti Hrvatsku.
