Bakir Hadžiomerović koji je izbacivao tajne dokumente i koji je uveo novo pravilo u novinarstvo da se druga strana može napadati a da je se ništa ne pita, nema više protiv koga govoriti
Piše: Berislav JURIČ | bitno.ba
Dodikova majka napokon će moći mirno spavati ponedjeljkom navečer jer je s Federalne televizije potvrđeno kako se ”privremeno” gasi magazin 60 minuta.
Mozak magazina, Bakir Hadžiomerović, prijeći će na dužnost urednika, što bi mu onemogućavalo da se posveti minutama koje su jedno vrijeme bile najgledanije na televizijskim ekranima u BiH. Barem kada je u pitanju područje Federacije gdje se preferira program entitetske televizije. U Srpskoj se povremeno nije mogla pratiti budući da se ”zamračivala” slika kad bi Bakir zasjeo ispred tmurne scenografije.
Magazin, koji je ćesto trajao više od onih minuta iz naslova, se u zadnje vrijeme omekšao, pa se tako uvelo i lagodno čavrljanje gostiju s estrade i sporta. Tako su u posljednim emisijama gledatelji slušali političke poruke Seje Seksona iz Zabranjenog pušanje i sramežljivo prenemaganje Saše Lošića.
60 minuta u njezinim zadnjim ”epizodama” potresao je i skandal novinara Slobodana Vaskovića, koji je nakon epiteta najhrabrijeg novinara u Srpskoj isplivao na ratnim snimakama. Na tenku srpske vojske, s tenkovskom cijevi među nogama, Vasković je ušao u Srebrenicu gdje će prestravljenom civilu govoriti što treba reći u mikrofon.
Bakir je tvrdio kako nije znao za snimke novinara koji mu je donosio priče iz entiteta za kojeg je smišljao slasne epitete i koji nikada nisu proglašeni govorom mržnje.
Sapunica je nastala, ali i brzo nestala, kada je Vasković rekao da je Bakir znao za snimke i da ih je sam pustio na Internet kako bi mu se osvetio. Rekao je kako nije dobio otkaz, nego ga dao te kako su se on i Bakir sukobili zbog zaštite visokih dužnosnika SDP-a. Optužio je urednika da je kupio slavu i imao zaštitu dok su glavu u torbu na terenima nosili on i njegove kolege.
A upravo je napad na novinare bio dio imidža magazina i način da se stekne još više obožavatelja i slika velikih boraca za istinu koje napadaju.
No, napad bivšeg ombudsmena Viromira Popovića na Damira Kaletovića dobiva sudski epilog. Kamerman je na sudu rekao kako nije imao pojma da kamera snima, a Popović se brani izjavama kako su ga tajno snimali.
60 minuta nisu mogle skriti da su mjesto za odstrel nepodobnih i neprijatelja. Magazin se više bavio drugim entitetom, nego što se bavio stvarnim problemima u entitetu čiji predznak nosi televizija koja se hvalila tim satom vremena, nekad i skoro duplo više, programa.
Iz smeđeg studija često su se lijepili epiteti fašista, kriminalaca, zločinaca prije presude nekog suda, a uredništvo nikada nije odgovaralo za govor mržnje. Čak se nakon pritužbi, urednik Hadžiomerović s naslađivanjem hvatao još slasnijih epiteta.
Krug 60 minuta ostao je nedodirljiv, pa je čak i pao Milorad Barašin, državni tužitelj snimljen s kriminalcima, uhvaćen u žutoj minuti s stisnutom šakom prema novinarima. No, priopćenje da se novinari 60 minuta služe neprimjerenim metodama za dobivanje izjava, ostalo je prešućeno. Bakirovi novinari opet su ispali žrtve, a 60 minuta jedina istina.
Nije teško zaključiti kako je Bakirov sat vremena odradio posao za stranku Zlatka Lagumdžije, kojoj se pripisuje ”vladanje” Federalnom televizijom, a sam je Lagumdžija imao monologe pred Bakirom, i samo su novinari toga magazina ”ekskluzivno” dotrčali pred Sud BiH kako bi snimili opet monolog Zlatka Lagumdžije. Istrpile su minute i divljanje Željka Komšića zbog ratne karijere kolege iz Predsjedništva.
Nije teško zaključiti kako su potrošene mete napada novinara, pa s SDP-om na vlasti nema smisla napadati one koji su prešli na ”drugu stranu”. Lagumdžija je u koaliciji s Tihićem, Lijanović se od kriminalca iz Lištice pretvorio u ministra, a Milorad Dodik tvrdoglavo se pretvorio u čovjeka kojeg Lagumdžija mora moliti ministarstvo.
Stoga, Bakir Hadžiomerović, čovjek koji se nije sramio igrati suda i presuđivati, koji je izbacivao tajne dokumente koje su mu vješto plasirali iz stranačkih krugova i koji je uveo novo pravilo u novinarstvo da se druga strana može napadati a da je se ništa ne pita, nema više protiv koga govoriti.
Kao da je nestalo tajnih dokumenata, kriminala i korupcije ili sposobnih novinara koji bi mogli nastaviti tamo gdje je 60 i nešto više minuta stalo.
No, cilj je ispunjen. 60 minuta privremeno se gasi. Sve do onda kada nekome opet treba pripremiti put za vladavinu.
