Stranac dlaku mijenja, ali BiH ne

Visoki predstavnik u BiH, rekao je po tko zna koji put i po tko zna kojim imenom, kako Bosnu i Hercegovinu treba pustiti da sama riješi svoje probleme. A nikako da ju pusti. Svaka riječ država iz susjedstva, ili onih daljih ali većih, smatra se uplitanjem u zapetljano pitanje krastavog djeteta. No, odlučivanje umjesto domaćih snaga, bez obzira koliko nejake bile, ne smatra se uplitanjem

Piše: Berislav Jurič | bitno.ba

Dugo se Bosnom i Hercegovinom upravljalo izvan nje same i sada treba dobiti prigodu odlučivati sama o svojoj sudbini, rekao je visoki predstavnik u zemlji koja ne odlučuje nakon što je on sam donio odluku. A njegova zadnja odluka, da poništi odluku domaćeg povjerenstva, dolila je samo ulje na vatru i udaljila domaće političare na puškomet iz devedesetih.

Istina je da je Bosna i Hercegovina oduvijek tretirana kao šeprtljavo dijete koje nikako da uspije svladati vezivanje vezica na šupljim patikama. Zbog toga joj je uvijek iza leđa stajala nekakva strana majka tek toliko da posrnulo dijete ne polomi sve. Stranoj majci, s jednom rukom nad loncem s tajnovitom čorbom, nije smetao razbijeni nos posrnulog djeteta. Naprotiv, ponekad bi ga sama gurnula da ne zarastu do kraja kraste na razbijenom ponosu.

Istina je i da je Bosna i Hercegovina teška zemlja, što zbog naravi, što zbog prepunjenih pelena i da često, iako zna, ne želi svezati svoje vezice. No, velike majke ne odustaju od nasađivanja države u ljuljačku pod svojim stablom.

Visoki predstavnik u BiH, rekao je po tko zna koji put i po tko zna kojim imenom, kako Bosnu i Hercegovinu treba pustiti da sama riješi svoje probleme. A nikako da ju pusti. Svaka riječ država iz susjedstva, ili onih daljih ali većih, smatra se uplitanjem u zapetljano pitanje krastavog djeteta. No, odlučivanje umjesto domaćih snaga, bez obzira koliko nejake bile, ne smatra se uplitanjem.

Inzko, koji ponavlja kako voli BiH i kako poznaje jezik, a da sam ne zna koji od jezika poznaje, sam je sebi skočio u usta.

“BiH treba odlučivati sama, ali neka odlučuje kad ja odem”, misli visoki predstavnik, kojega bi odskočna daska nad blatom bh bazena trebala odbaciti na neku drugu visoku poziciju, pa posrtanje djeteta ne bi bilo lijepo u njegovoj biografiji.

No, visoki predstavnik kao da je previsoko, pa ne vidi da Bosna i Hercegovina odavno puže. Nije to više ono dijete istrgano iz tučnjave u školskom dvorištu. Zadihano, još uvijek nesvezanih vezica osjeća da mnogo toga nije u redu. Bosna i Hercegovina, u pubertetu, koju žuljalju dlačice što nekontrolirano niču, osjeća kako ruka majke previše steže.

Visoki predstavnik, koji kao mnogi prije njega govori kako bh balavac treba sam mućnuti glavom, uporno ne dopušta nikakvo mrdanje jer zna kako će se dijete istregnuti iz ljuljačke koju su mu svezali na svoje drvo.

Boji se Inzko da ne kupi još jedan šal uzalud kao što je to uradio sa šalom reprezentacije BiH.

Vidio je kako je tvrdoglav bio Nogometni savez kad ga je nogometna majka pustila da sam mućne glavom. Nije uspjelo. Ne postoji jedinstven nogomet u BiH i sve treba ispočetka. Nogomet se polomio, ali već se sprema gips. Noga u guzicu nakrivo nasađenom savezu, rodit će novi savez i bolji nogomet.

Trebale bi tako strane majke pustiti da mućaju naše glave same za nas, bile one prazne, šuplje ili prepune. Bitno da mućaju, pa nek se bh balavac i sav polomi. Kao i na nogometnom, tako i na drugim terenima mnoge stvari treba ispočetka.