U pokušajima Zlatka Lagumdžije, vođe SDP-a BiH, da pod krinkom građanske BiH nametne volju većinskog naroda ostalim konstitutivnim narodima, mnogi su prepoznali politiku Slobodana Miloševića, koji je, pod istom izlikom pokušao na razvalinama Jugoslavije uspostaviti veliku Srbiju
Piše: Marijan Križić | Veritas | KTA
Od parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini prošlo je već pola godine, a čini se da se tek sada dogodio zaplet s nesagledivim posljedicama.
U pokušajima Zlatka Lagumdžije, vođe SDP-a BiH, da pod krinkom građanske BiH nametne volju većinskog naroda ostalim konstitutivnim narodima, mnogi su prepoznali politiku Slobodana Miloševića, koji je, pod istom izlikom pokušao na razvalinama Jugoslavije uspostaviti veliku Srbiju.
Amerikanci su uspjeli odgoditi konstituirajuću sjednicu Doma naroda koja se trebala održati 10. ožujka, kako bi se osiguralo da u njoj budu legitimni predstavnici i hrvatskog naroda. Međutim, nakon tjedan dana, Lagumdžija je ustrajao na svojemu konceptu kojim je napokon u potpunosti ignorirana volja hrvatskog naroda u BiH i time je, po ocjeni mnogih, izvršio državni udar i pokrenuo proces s nesagledivim posljedicama.
Kao što je Milošević svojom agresivnom, isključivom i nerazboritom politikom, uspio ujediniti Hrvate, i Lagumdžijina “građanska” politika – ujedinila je Hrvate u BiH kao nitko do sada. Što više, i ključni politički čimbenici u Hrvatskoj, pa čak i “sestrinski” SDP iz Hrvatske, uskratio je potporu miloševićevskoj politici Zlatka Lagumdžije.
Zapravo, još od listopadskih izbora u BiH, uočljiv je trend ozbiljnog i odgovornoga političkog promišljanja i djelovanja BiH-Hrvata. Prijelomna točka bio je savez i zajednički nastup dvaju HDZ-a iz BiH, koji su dobili 90-postotnu potporu hrvatskoga biračkog tijela BiH.
Lideri ovih stranaka uspjeli su nametnuti se kao ozbiljan i nezaobilazan partner u oblikovanju stabilnoga političkog ustrojstva u BiH, a što, čini se, nije ostalo nezamijećeno od strane Sjedinjenih Država, koje posljednjih mjeseci budno prate događanja oko zamršenoga gordijskog čvora ove zemlje, u čijem pokušaju raspetljavanja često nastane još veći i zamršeniji čvor.
Međutim, kako zbog svojega položaja, tako i osebujne i duge granice koja je povezuje s Hrvatskom, Bosna i Hercegovina od iznimne je važnosti za stabilnost ovog dijela Europe, od koje se očekuje da se i ona sutra uključi u ovaj najsnažniji savez suvremenoga svjetskog poretka.
Imalo upućenima je potpuno jasno da Bosna i Hercegovina nemaju budućnosti ako se bilo koji od njezinih konstitutivnih naroda nadglasavanjem, ili bilo kojim protuustavnim metodama pokuša pretvoriti u manjinu.
Apsurd je utoliko veći što su upravo BiH-Hrvati, kao najmalobrojniji narod izravno ugroženi politikom bošnjačke majorizacije, ujedno i najpouzdaniji i najodaniji vrijednostima koje njeguju euroatlantske integracije. Ova činjenica zasigurno nije nepoznata ni Sjedinjenim Državama ni drugim najvažnijim subjektima euroatlantskog saveza, samo je pitanje koliko je istaknuta i vrednovana u moru silnica i previranja kojima je premrežen suvremeni svijet.
