Kako je moguće da urednik magazina, kojeg FTV sve češće koristi kao ime za svaku emisiju, ne zna za ranije uratke svojeg novinara?
Piše: Berislav Jurič | Bitno.ba
Slobodan Vasković ponosan s tenkovskom cijevi među nogama i oštar pri diktiranju istine preplašenom čovjeku, pokazao je kakav je i kakve nam to masne kose drže prodike o istini, pravdi, pravičnosti, kriminalu i zločinima.
Prošao je Slobodan Vasković, zlatni mikrofon zlatnog magazina ’60 minuta’, sve i svašta – od napada u Trebinju kada ga nije napao nitko, do silnih optužbi za reketarenje što su ih mediji u Republici Srpskoj otkrivali i pripisivali čovjeku kojem se divio svaki gledatelj Bakirovog političkog magazina što redovito probije svoje minute.
Prošao je Slobodan Vasković i srebreničko ratište. Doduše, bila su druga vremena, ali prošao ih je, vjerojatno negdje s ponosom prepričavajući kako je jednog čovjeka s duhanom u džepu driblao svojim novinarskim vještinama tjerajući ga da ponavlja imena za koja jadnik vjerojatno nikada nije čuo.
A divili su se masnokosom Vaskoviću svi pretplatnici Federalne televizije jer je imao hrabrosti stati pored neke garaže u Banja Luci i psovati na premijera-predsjednika s njegovom zgradom u pozadini. Nije bilo hrabrijeg novinara od masnokosog Vaskovića jer nije pognut pričao o Dodikovom kriminalu niti je pritajivao glas kad ga je kao i sve oko njega, nazivao fašistom. Čak je i povisivao ton i pjenio više nego inače kad bi riječ na f umotao ispred Mileta.
Heroj je bio masnokosi Vasković i kad je morao zbog pritisaka i prijetnji napisati pismo i zakukati kako mora svoju obitelj izmjestiti iz Banja Luke i Bosne i Hercegovine, zemlje protiv koje su svi, samo on ne.
Heroj je bio Vasković kad je sve oko sebe nazivao ništarijama, sve one koji su mu u ruke pored mikrofona stavljali rekete i bio je poticaj mnogima da plate pretplatu za televiziju na kojoj postoje tako hrabri ljudi da se ne boje ni Dodika ni ostalih.
Heroj je bio i Vaskovićev šef Bakir Hadžiomerović kad je, vječito se busajući istinom, prikrivao da zna za snimke svojega heroja iz Banja Luke. Jer, kako je moguće da urednik najgledanijeg magazina, kojeg FTV sve češće koristi kao ime za svaku političku emisiju u bilo kojem terminu, ne zna za ranije uratke svojeg najboljeg novinara? Kako je moguće da to ne zna čovjek koji zna sve i ima više tajnih dokumenata nego jadno-tajne službe u BiH i zamalo kao WikiLeaks?
Slobodan Vasković nije imao problema sasuti sve svoje poput kose masne optužbe. Donosio je presude prije sudova i bio jedini ispravan patriot u Republici Srpskoj.
Često se s njegovih usta mogla čuti riječ fašit. Čak se netko potrudio i pobrojao Vaskovićevu svetu riječ, koju je valjda koristio da umanji ono što u njemu čuči iz srebreničke karijere. Heroj je bio kad je kukao nad fašistima iz Širokoga Brijega, Trebinja i Mostara i nad kriminalnim organizacijama od kojih nije uspio uzeti novac.
I dok je Vasković, čovjek napaljen tenkovskom cijevi među nogama, svršavao na svaki epitet zalijepljen nepodobnima za njega, jedan čovjek s duhanom u džepu znao je što se krije iza masnokosog novinara.
Fašist i kreator zla, kako je za mnoge sam znao reći. On i urednik njegovih minuta na televiziji zbog čijih su objektivnih i iskrenih epiteta mnogi plaćali pretplatu. Istih epiteta zbog kojih pretplatu mnogi ne plaćaju.
