Nema sumnje da je Dayton zreo za “odlazak” u povijest, no prije toga mu treba naći odgovarajuću zamjenu, a to nije trivijalan posao niti je nužan za ostvarenje trenutačnoga glavnog političkog cilja BiH – stjecanja statusa kandidata za članstvo u EU
Piše: Ivan Šabić | Vjesnik.hr
Valentin Inzko ubuduće će biti “samo” visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, a drugu važnu dužnost koju je dosad obnašao, onu posebnog predstavnika Europske unije u BiH, od četvrtka formalno, a od sredine sljedećeg tjedna i stvarno, obnaša Peter Sorensen.
Ovaj danski diplomat s bogatim iskustvom “u regiji” – prije dolaska u Sarajevo bio je na dužnosti šefa Delegacije EU-a u Makedoniji, a prije toga visoki dužnosnik misije Ujedinjenih naroda na Kosovu te voditelj političkog odjela OESS-ove misije u Hrvatskoj – u BiH dolazi s posebnim ovlastima sankcioniranja političara. Sorensen će političarima za koje ocijeni da ometaju reformske procese moći “dosuditi” zabranu putovanja u zemlje članice Eeropske unije, kao i zamrznuti imovinu, što je već primijenjeno u slučaju bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka i njegovih suradnika.
S obzirom na sve izazove koji ga na novoj dužnosti očekuju, i iskustvo i posebne ovlasti će mu itekako dobro doći, baš kao odlučnost da se suoči s nebrojenim problemima. “Da bi Sorensenova misija bila uspješna, ona mora donijeti i suštinsku promjenu i mnogo više rada i aktivnosti Unije u BiH, uključujući i jasniji stav u pogledu novih ovlasti za sankcioniranje političara”, izjavila je nekoliko dana prije Sorensenova stupanja na dužnost Sofia Sebastian, ekspertica za BiH s Europskog instituta Fride iz Madrida, u intervjuu sarajevskom Dnevnom avazu.
Ako je vjerovati agencijskim izvješćima iz Bruxellesa, Sorensen postupa sukladno tim preporukama – u Sarajevo stiže s čvrstim gardom, najavljuje promjene, građenje budućnosti BiH na novim osnovama koje neće nužno biti unutar gabarita utvrđenih potkraj 1995. za pregovaračkim stolom u zrakoplovnoj bazi Wright Patterson kod Daytona.
Peter Sorensen je naime na zatvorenom sastanku Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta, kako prenose mediji u Bosni i Hercegovini, rekao da je Dayton stvar prošlosti. “Dayton je bio nužan i bio je sporazum onih okolnosti. Ali, neke stvari su se promijenile, proteklo je vrijeme, čak i ljudi su se promijenili. Zato su neke promjene nužne”, rekao je Sorensen.
To, dakako, još ne znači da će temeljite ustavne promjene, koje se često nazivaju i unutarnjim preustrojem zemlje, na kojima se radi praktički od završetka rata, posljednjih godina vrlo intenzivno, ali i vrlo neuspješno, biti donesene preko noći. Nema sumnje da je Dayton zreo za “odlazak” u povijest, no prije toga mu treba naći odgovarajuću zamjenu, a to nije trivijalan posao niti je nužan za ostvarenje trenutačnoga glavnog političkoga cilja Bosne i Hercegovine – stjecanja statusa kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji; takve promjene ustava koje bi se mogle nazvati odustajanjem od Daytona nisu ni nužne.
Nakon višegodišnjeg pripetavanja s kriterijima i uvjetima, na kraju se sve svelo na dvije, odnosno tri točke: da bi stekla status kandidatkinje, BiH mora donijeti zakon o državnoj pomoći te uskladiti ustav s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci”, tj. osigurati mogućnost da se za najviše političke funkcije mogu kandidirati i pripadnici manjina, a ne samo pripadnici triju konstitutivnih naroda. Kada budu ispunjena ta dva uvjeta, stupit će na snagu Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, a nakon toga će Europska komisija uputiti Bosni i Hercegovini opširan upitnik u kojem je jedno o prvih pitanja koliko stanovnika zemlja ima. Budući da na to pitanje danas nije moguće dati odgovor, jer je zadnji popis proveden još 1991., a Europska komisija, kako je u jednom intervjuu rekao donedavni v. d. šefa Delegacije EU-a u BiH Renzo Daviddi, “ne očekuje da odgovor na ovo pitanje bude ‘nemam pojma'”, političke strukture u zemlji napokon će morati postići dogovor o popisu stanovništva, usvojiti odgovarajući zakon i provesti popis. To je, dakle, treći uvjet koji BiH mora ispuniti.
Imajući u vidu stanje na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, koje najbolje oslikava činjenica da ni 11 meseci nakon provedenih općih izbora još nije uspostavljena državna vlada, nema nikakve sumnje da će se, uza svu Sorensenovu odlučnost, učinkovitost i sve ovlasti koje su mu na raspolaganju, na ispunjavanje navedenih uvjeta potrošiti puno više vremena nego što se danas u izjavama bosanskohercegovačkih i europskih političara planira.
Aktualni je plan da BiH kandidatski status stekne polovinom sljedeće godine iako je jasno da se spomenuti uvjeti do tada ni teorijski ne mogu biti ispunjeni. Što znači da će još dosta vremena proći prije nego što se uopće počne ozbiljno raditi na ustavnom modelu koji bi Daytonski sporazum poslao u povijest.