Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države sudionike Hrvatskog proljeća.
Visokim državnim odličjem odlikovani su Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Goran Dodig te posmrtno Jozo Ivičević Bakulić, Ljudevit Jonke, Ante Paradžik, Hrvoje Šošić, Marko Veselica i Vladimir Veselica, javlja HRT.
Milanović se u svom govoru obratio nositeljima odlikovanja i njihovim obiteljima.
– Na današnji dan prije 50 godina već je više od stotinu ljudi bilo privedeno i uhapšeno. Na današnji dan prije 50 godina hapšenja su već bila započela i represija tadašnje države uzela je puni mah. Hapšeni su bili matičari, hapšeni su bili političari, hapšeni su bili studenti. Od svih njih, danas su samo trojica živi. S velikim zakašnjenjem, moram to reći, jer svih ovih godina bile su okrugle godišnjice i ’91., i 2001. i 2011. Neki ljudi su s pravom odlikovani, neki su zaboravljeni. Nažalost, ovaj moj današnji čin neće do kraja popraviti tu sliku. Opet su neki izostavljeni. Ljude za koje sam na kraju ja odlučio, jer za to ja preuzimam odgovornost, mnogi predlažu, u ovom slučaju malobrojni su predlagali, ali na kraju odluku moram donijeti ja. Ta odluka se zaustavila na ovom malom broju dobrih ljudi. Kaže se obično da u velikim pothvatima, u velikim procesima od povijesne važnosti sudjeluje malo dobrih, malo pravih ljudi, “few good men and women”. U ovom slučaju sudjelovalo je puno više ljudi. Još jednom, odabrao sam vas koji ste se u tim trenucima, manje ili više svjesni, a svijest je tu sporedna, ali prvenstveno punog srca, borili za nešto što je ispravno, lijepo, plemenito, za sebe, ali ne protiv drugoga. Ne s mržnjom, nego sa zanosom i poletom, rekao je.
Poručio je i kako su povijesti njih i njihovih obitelji i onih koji nisu više među nama različite, nisu iste.
– Povijest je takva – valja, ljulja, huči, šumi, grmi, tutnji. I na kraju kada se ta nevera i oblaci raziđu, s nekakve distance shvatimo što je dobro i što zlo. I što je naprosto obična ljudska slabost koja je u tim godinama također bila prisutna, i ljudski strah i strah onih koji su se možda prepali. To je stalni čovjekov suputnik. Naprosto, čovjek ga se nikada otarasiti ne može. Vama hvala i čast što ste u tim trenucima bili hrabri, što ste nakon svega ljudima koji nisu bili najblaže rečeno korektni prema vama i oprostili, i prešli preko toga i nastavili živjeti normalno. Kažnjeni ste grubo, neki brutalno, kao Marko Veselica. Ovo je mali pokušaj i mali dug časti i znak pravde da se to ispravi. Ispraviti se neće nikada. Što je bilo dogodilo se, ljudi žive dalje, i žrtve i oni koji su za to odgovorni, neću reći počinitelji i krvnici, tako daleko neću ići. Hrvatska je država na kraju, evo sad će trideset godina, stvorena, u isto vrijeme obranjena, voljom, snagom, zanosom, hrabrošću malog broja dobrih ljudi. Uvijek je to malo dobrih ljudi. I tako danas ovom malom broju tih dobrih ljudi, svjestan da izostavljam još neke dobre ljude, želim sve najbolje, poručio je predsjednik Milanović.
Pogledajte njegov govor:
