Dnevni avaz je objavio opširan intervju s predsjednikom HDZ-a 1990 Božom Ljubićem, u kojem ovaj stranački čelnik govori o rekonstrukciji vlasti u Federaciji BiH i na razini BiH, o sastancima stranačkih čelnika koji se tim pitanjima bave, o preustroju BiH, položaju hrvatskoga naroda, politici Republike Hrvatske prema BiH, odnosnima HDZ-a 1990 i HDZ-a BiH…
Prenosimo dio toga zanimljivoga intervjua koji se tiče preustroja BiH, položaja Hrvata i uloge Republike Hrvatske.
Što je onda Vaš koncept promjena? Mijenja li se Federacija ili se mora mijenjati cijela BiH?
– Sva tri konstitutivna naroda moraju imati isti položaj. Samo tako BiH može biti dugoročno održiva. Da bi se to dogodilo, BiH se mora simetrično ustrojiti. Zagovaram teritorijalni preustroj BiH i institucionalnu ravnopravnost. Samo kombiniranjem ta dva principa, BiH je dugoročno stabilna. Što to znači?
Institucionalna ravnopravnost jamči da pripadnik svakog naroda bude ravnopravan u svakom dijelu BiH. Teritorijalni koncept garantira da koncept institucionalne ravnopravnosti neće biti diskreditiran kao što smo mogli vidjeti prilikom formiranja federalne izvršne vlasti prije godinu i pol.
Dakle više od dva entiteta? Gdje je bošnjački, gdje srpski, gdje hrvatski, gdje entitet ostalih…?
– Nikada nisam govorio, mada su mi ponekad te riječi stavljane u usta, u tim kategorijama. Jesam govorio o entitetima sa srpskom, hrvatskom i bošnjačkom većinom te dva distriktra – Brčko i Sarajevo. Najmanje tri ta entiteta trebaju biti u BiH…
Dakle, nestaje RS?
– Ne mora. RS može biti jedna od federalnih jedinica.
To je dogovor iz Pruda?
– Nije baš. Oni su zagovarali podjelu na četiri federalne jedinice.
Ja zagovaram najmanje tri federalne jedinice koje imaju teritorijalni diskontinuitet. Nije ni to ništa novo, nikakav presedan. Ni RS ni Federacija danas nemaju teritorijalni kontinuitet – nisu iz jednog komada…
Da se razumijemo nešto: Ja ne vjerujem u raspad BiH. Ne vjerujem u mogućnost njene podjele. No, treba je urediti tako da se svi u njoj osjećaju komotno.
BiH kao država ne samo da je realnost nego i najbolja opcija i za njene narode, za susjede, ali i Evropu.
Ne vidim razlog za strah u stvaranju novih federalnih jedinica u BiH – ne moraju biti tri, može i više od tri. U opticaju su mnoge ideje o preustroju BiH koje niču kao gljive poslije kiše. Mi sada imamo prijedlog da se nekima u Federaciji daje status autonomije. To samo po sebi jeste relativizacija entiteta. Jer, ako tražite autonomiju na jednom mjestu, onda to znači da ste spremni i vi sami davati autonomije.
Gdje biste Vi zagovarali autonomiju u RS? Plehan?
– Pa gledajte, u cijeloj Posavini većinski živalj bili su Hrvati. No, to u ovom momentu nije naš prijedlog ni koncept – samo kažem – ako tražite autonomiju, trebate biti spremni i dati…
Dakle, sazrelo je stajalište da ovo što sada imamo nije ni Sveto Pismo ni Kur’an te da se i može i treba mijenjati.
Ono što zagovara međunarodna zajednica u BiH ne ide naruku Vašim stavovima. Oni su protiv daljnje etničke podjele u BiH.
– Kad neko izađe s konceptom da se BiH uredi na simetričan način, onda je to izloženo stigmatizaciji od ljudi koji ne žele vidjeti realnost. Mi BiH trebamo graditi za sebe, a ne za međunarodnu zajednicu. Da oni mogu riješiti ovaj problem – oni bi ga davno riješili. Da EU ima čarobni štapić, ne bismo danas imali tendencije koje imamo u Belgiji, Španjolskoj, Velikoj Britaniji…
Pogledajte Belgiju. Ona je u srcu EU i srce EU je u Belgiji. U toj zemlji imate 11 izbornih jedinica. U pet flamanskih se ne može glasati za valonske stranke i obratno. Donedavno je bila jedna multietnička izborna jedinica BHV – Brisel s flamanskom okolicom – koja je bila mješovita, ali je i ona sada podijeljena na dvije – flamansku i valonsku!
No, mi nismo Belgija. Belgija se možda može podijeliti i bez problema nastaviti prosperirati u EU. Mi smo nešto drugo i zato smatram da je interes svih da BiH ostane cjelovita država. No, legitimno je pravo sva tri konstitutivna naroda da kažu kako državu treba urediti. Isto tako, ne treba trošiti više vremena u objašnjavanjima da je aktualni koncept neodrživ.
Dakle, Vaš je koncept – RS kao većinski srpski entitet/federalna jedinica s Banjom Lukom kao glavnim gradom, zagovarate većinski hrvatski entitet s Mostarom kao stolnim gradom, Brčko i Sarajevo su distrikti. Bošnjaci, dakle, gube Sarajevo i njihov glavni grad postaje – Zenica? Visoko?
– Iznio sam principijelan prijedlog. Jasno je da nijedan prijedlog ne treba niti može biti prihvaćen koji je na štetu Bošnjaka ili druga dva naroda. Ne plediram da je to najbolje rješenje. Ali ovo što sada imamo, sigurno nije dobro. Možemo govoriti o federalnim jedinicama. Uopće ih ne mora biti tri. Može i više… Vi govorite o pitanjima koja su administrativne prirode.
U konačnici, Mostar bi već trebao biti glavni grad Federacije. Zašto nije?
Bitno je da su sva tri naroda ravnopravna i da im je interes zadovoljen. Nikakve dominacije nisu rješenje.
Bošnjaci jesu većina u BiH, ali ona ne može biti ekskluzivna nacionalna država nijednog naroda ponaosob. To, naprosto, nije moguće ni zbog unutarnjeg ni zbog šireg konteksta.
Očita je velika frustracija Hrvata u BiH. Oni su najmalobrojniji i strahuju od druga dva naroda, ali ima tu i osjećaja da je Hrvatska na cjedilu ostavila Hrvate u BiH.
– Ima toga, mislim frustracije. No, ne mogu reći da je Hrvatska bh. Hrvate ostavila na cjedilu. Prije bih rekao da se stvara percepcija da su Hrvati u BiH kolateralna šteta preslagivanja balkanskog povijesnog nereda. Na način, Hrvatska je ostala cjelovita u granicama, Srbi su napustili teritorije koje su nastanjivali u Hrvatskoj, Srbija je “izgubila” Kosovo, Bošnjaci su jedini narod koji nema nacionalnu državu na Balkanu. Kompenzacija jednima je Republika Srpska, a drugima bošnjački dominantna Federacija. Čak i kao percepcija, to mora biti frustrirajuće. Mi Hrvati u BiH, naravno, to nikada nećemo prihvatiti kao rješenje, a tvrdim da bi bilo pogubno i za Bosnu i Hercegovinu.
Hrvati u BiH imaju veoma dubok osjećaj privrženosti ovoj zemlji. Naši korijeni ovdje su veoma, veoma duboki i želimo sačuvati naše pravo na BiH. Ne želimo otići, ne želimo se otcijepiti! Želimo je izgraditi da bude dobra za sve i nitko nema razloga sumnjati da Hrvati žele secesiju. Bilo je raznih ideja, pokušaja, no, sada nema nitko razloga i prava sumnjati u našu privrženost BiH i naš patriotizam.
Neke mi zagrebačke kolege tvrde da je iz njihovog ugla Dodik najveći zaštitinik hrvatskog interesa u BiH. Slažete li se s time?
– Ne! To je glupost. S tornja zagrebačke katedrale malo se vidi i od Trga bana Jelačića, a kamoli dalje od toga. Tko god u Zagrebu tako vidi BiH, neka dođe ovdje, na teren. Dodik zastupa interese Republike Srpske i za to ima legitimitet. Ako se zalaže za ravnopravnost Hrvata, onda to sigurno čini štiteći načelo ravnopravnosti naroda, smatrajući da na taj način štiti dugoročno ravnopravnost srpskog naroda kome pripada. Mislim da i Čović i ja, odnosno naše stranke, meritorno i čvrsto zastupamo autentične interese Hrvata u BiH.
Treba li Zagreb mijenjati politiku prema BiH?
– Treba! U smislu da budu aktivniji ovdje i to ne samo politički već mnogo više ekonomski, kulturno… Hrvatska i BiH imaju nekih 1005 kilometara dugu zajedničku granicu i svaka destabilizacija u BiH odražava se i na Hrvatsku. Da ovdje ne živi nijedan Hrvat, Hrvatska bi trebala imati strateški interes u stabilnosti i boljitku BiH. S činjenicom da i mi živimo ovdje, taj interes je još naglašeniji. Nadalje, Hrvatska ulazi u EU i izlazi iz CEFTA-e. I njen je interes da ovdje gradi svoje pogone i proizvodi, jer će joj roba uskoro biti skuplja na bh. tržištu.
Na kraju, Hrvatska treba biti aktivnija u zaštiti bh. Hrvata.
Je li to zagovarate vraćanje Tuđmanove politike?
– Smatram da Hrvatska, kao jedna od potpisnica Daytona, ima pravo kazati da joj je stabilna BiH interes te da Hrvati trebaju uživati sva prava u BiH i kao građani i kao politički narod jer je to zalog stabilnosti BiH
