Ugledni katolički svećenik Tomáš Halík Schwarzenberga je podržao i zbog toga što smatra da će nastaviti tradiciju svog imenjaka, najvećeg češkog kralja Karla IV. iz 14. stoljeća, dok je Zemanu predbacio da je sljedbenik svog imenjaka, zadnjeg komunističkog čelnika Miloša Jakeša. Uz takve argumente izbor između Zemana i Schwarzenberga doima se kao sudbonosna bitka između dobra i zla, svjetla i tame
Piše: Marijan Lipovac
Utrka za trećeg češkog predsjednika koja će završiti drugim izbornim krugom 25. i 26. siječnja ulazi u završnicu, a iako je pobjedi prema anketama bliži bivši premijer, socijaldemokrat Miloš Zeman, njegovi pristaše grubo udaraju na protukandidata, konzervativca i ministra vanjskih poslova Karela Schwarzenberga, često i s nacionalističkih pozicija.
Schwarzenberg je naime pripadnik ugledne kneževske obitelji njemačkog porijekla koja se prvi put spominje 1172. i od 1948. do 1989. živio je u Austriji, tako da i danas govori češki s jakim njemačkim naglaskom. Za neke Zemanove pristaše to je sasvim dovoljan razlog da Schwarzenberg 7. ožujka ne postane novi stanar predsjedničke palače na praškim Hradčanima. Zanimljivo je da u napadima prednjači aktualni predsjednik Václav Klaus i članovi njegove obitelji. Klaus je još lani izrazio podršku Zemanu, s kojim je tijekom devedesetih godina bio suparnik, ali i partner, kazavši da je jedini političar među svih devet kandidata. Nakon prvog kruga, u kojem je Zeman dobio potporu 24,2 posto birača, Klaus je bio još određeniji i poručio da njegov nasljednik treba biti “čovjek koji pripada ovoj zemlji, koji je u njoj proveo život i u dobrim i u lošim vremenima.”
Uslijedio je napad predsjednikova sina Václava Klausa mlađeg, inače direktora jedne praške gimnazije, koji je najprije ismijao Schwarzenbergov način govora i optužio ga da ne zna pjevati češku himnu, zatím optužio Schwarzenbergova oca kao simpatizera nacista jer je bio član desničarske organizacije Vlajka (Zastava), a podsjetio je i na činjenicu da je Schwarzenbergov punac, austrijski grof Johannes Hardegg bio nacist. Svoj obol kampanji u korist Zemana dala je i češka prva dama Livia Klausová, inače Slovakinja, koja je kazala da ne želi da njena nasljednica bude žena koja govori samo njemački. Schwarzenbergova žena doista ne govori češki i otac joj je zbilja bio nacist, ali mnogi češki analitičari zgražaju se nad korištenjem takvih argumenata u borbi za novog predsjednika. Sam Schwarzenberg dao je protivnicima povoda da ga smatraju lošim domoljubom i “tuđincem” svojim izjavama da Benešovi dekreti, temeljem kojih je iz Čehoslovačke nakon 1945. protjerno tri milijuna Nijemaca, danas više nemaju pravnu važnost i da bi tadašnji predsjednik Edvard Beneš da je živ danas završio pred sudom u Haagu.
Kasnije je precizirao da dekrete smatra dijelom povijesti i da se njihov rezultat ne može poništiti, dok je Benešove postupke obrazložio njegovim narušenim zdravljem. No, iz Schwarzenbergovog stožera uzvratili su i podsjećajem na ranije Zemanove i Klausove izjave o Benešovim dekretima koje nisu ništa drugačije od Schwarzenbergovih. To bi ovu osjetljivu temu trebalo izbaciti iz izborne kampanje, u protivnom ona bi šefa češke diplomacije mogla odvesti u poraz.
Zeman je pak potvrdio svoj imidž agresivnog i bahatog čovjeka time što je prekinuo sve kontakte sa slovačkim novinarima nakon što je u komentaru bratislavskog dnevnika Sme uspoređen s bivšim autoritarnim slovačkim premijerom Vladimírom Mečiarom. I inače je Zeman poznat po netrpeljivosti prema novinarima pa je jednom izjavio da je češki novinar najgluplje i najzavidnije stvorenje koje je ikad sreo.
Iz Schwarzenbergova tabora na napade uzvraćaju ipak blažom retorikom – ponavljaju stare optužbe da je Zeman u poslovnim vezama s ruskim poduzetnicima koji mu financiraju kampanju, što on demantira, a Zemanu predbacuju i sklonost alkoholu, što je u Češkoj već postalo opće mjesto. Iako Česi imaju predsjednike još od 1918., ovo je prvi slučaj da ga biraju neposredno. Dvoboj Zemana i Schwarzenberga ne može se svesti na klasičan sukob ljevice i desnice već samim time što je desničar Klaus podržao ljevičara Zemana, ali biografije i karakteri dvojice kandidata takvi su da se drugi izborni krug čini kao sukob dva suprotstavljena svijeta, malograđanskog i kozmopolitskog. Zeman je ateist, grub i arogantan, ima pompozan stil govora i ironičan osmijeh, dok je Schwarzenberg praktični katolik, uglađen, poliglot, ali u javnim nastupima ponekad smiješan zbog načina na koji govori. Dvoboj Zemana i Schwarzenberga mogao bi se opisati i kao sukob šljivara i kneza – zeman je naime na češkom seoski plemić, poput šljivara u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a Schwarzenberg doista ima titulu kneza.
To je Zeman iskoristio u jednoj televizijskoj debati kad je rekao da su knezovi degenerirali jer zbog prava prve noći nisu morali silovati svoje podložnice, dok su se zemani u životu morali neprestano boriti, pa tako i na seksualnom području, što ih je spasilo od degeneracije. Schwarzenberg je na to spretno reagirao podsjećanjem da su mu i 1948. govorili da potječe iz degenerirane obitelji i da zbog Zemanovih riječi osjeća kao da se pomladio. Kao što je davni običaj kod plemstva, Schwarzenberg je kršten s nekoliko imena pa mu puno ime, u njemačkoj verziji, glasi Karl Johannes Nepomuk Josef Norbert Friedrich Antonius Wratislaw Mena Fürst zu Schwarzenberg.
“Zu” je u njemačkom oznaka plemstva, kao i “von”, ali njegova službena uporaba nije dozvoljena u Češkoj i Austriji, jednako kao ni puna Schwarzenbergova titula – knez od Schwarzenberga, vojvoda krumlovski, grof Sulza i zemaljski grof Klettgaua. Schwarzenberg uz češko ima i švicarsko državljanstvo jer ga od srednjeg vijeka imaju svi članovi njegove obitelji.
Izbor jednog kneza za predsjednika Češke u kojoj nakon 94 godine republike monarhizam postoji tek u tragovima činio bi se kao paradoks, ali u politici uslijed niza razloga događaji često izađu iz okvira uobičajenog i logičnog. Pobijedi li na izborima Schwarzenberg, potvrdit će se tradicija da predsjednik Češke obavezno nosi brkove, jer nosi ih Klaus, a imao ih je i njegov prethodnik Václav Havel. Tradicija da češki predsjednik nosi ime Václav bit će, barem privremeno, prekinuta, ali na određeni način će se održati ako pobijedi Zeman jer njegov rođendan pada upravo 28. rujna, na blagdan glavnog češkog zaštitnika i kneza iz desetog stoljeća.
Dvojicu kandidata povezuje visoka dob – Zeman ima 68 godina, a Schwarzenberg 75 i po tome će budući češki predsjednik biti sličan prvom predsjedniku Čehoslovačke Tomášu Masaryku koji je vladao od svoje 69. do 86. godine. Za razliku od Klausa koji je euroskeptik, i Zeman i Schwarzenberg su proeuropski orijentirani i ne protive se niti uvođenju eura umjesto češke krune, tako da će u tom smislu Bruxelles moći odahnuti.
I tu sličnosti uglavnom prestaju. Zeman najveću podršku ima u manjim sredinama koja su tradicionalna uporišta ljevice, dok je najviše Schwarzenbergovih pristaša u urbanim središtima, posebno u Pragu, koja su sklonija desnici (tu se Hrvatska i Češka razlikuju). Zeman je rođen 1944. u Kolínu kao sin poštara i učiteljice, u vrijeme Praškog proljeća dvije je godine bio član Komunističke partije (dovoljno da ga protivnici i danas optužuju da je bivši komunist), a kao ekonomist radio je kao prognostičar i nekoliko je puta kao nepodoban ostajao bez posla. Uoči Baršunaste revolucije angažirao se u Građanskom forumu, a 1990. postao zastupnik u Federalnoj skupštini.
Od 1992. bio je član socijaldemokratske stranke i inicirao je posljednji pokušaj očuvanja Čehoslovačke predlažući njenu reformu u Češko-slovačku uniju, ali bezuspješno. Šef stranke postao je 1993., a kad je nakon izbora 1996. svom glavnom suparniku Klausu, čelniku Građanske demokratske stranke (ODS), omogućio ostanak na položaju premijera, za nagradu je postao predsjednik parlamenta. Nakon izbora 1998. Zeman i Klaus promijenit će položaje, tako da je sve do kraja Zemanovog premijerskog mandata 2002. na snazi bila neformalna velika koalicija dviju najvećih stranaka.
Ta je suradnja bila nazvana “opozicijskim sporazumom”, što je u šali tumačeno time što su se dvije najveće stranke sporazumjele “o pozicijama”. Zeman se 2003. neupješno kandidirao za šefa države i zatím povukao iz visoke politike i posvađao sa svojim nasljednicima u socijaldemokratskoj stranci. Naposlijetku je 2009. osnovao Stranku prava građana koja po njemu nosi službeni naziv Zemanovci, ali na izborima 2010. nije uspjela ući u parlament. Ipak, na predsjedničkim izborima Zeman je uspio privući najveći dio glasača svoje bivše stranke koja mu je nakon prvog kruga dala i službenu potporu, ali ne i predsjednički kandidat Jiří Dienstbier mlađi koji je u prvom krugu dobio 16,1 posto glasova.
Zeman se dvaput ženio i iz prvog braka ima sina Davida, a iz drugog kćer Kateřinu za koju, iako joj je tek 18 godina, predviđaju da će u slučaju očeve pobjede preuzeti ulogu prve dame jer njena majka Ivana izbjegava pojavljivanje u javnosti.
Schwarzenbergova biografija je potpuno drugačija. Rodio se 1937. u Pragu, a djetinjstvo je uglavnom provodio u dvorcima Orlík i Čimelice. Obitelj Schwarzenberg njemačkog je porijekla, ali bila je lojalna Čehoslovačkoj i antinacistička. Stoga i nije bila pogođena Benešovim dekretima, no kad su 1948. vlast preuzeli komunisti, obitelji je oduzeta sva imovina te se preselila u Austriju. Schwarzenberg je studirao pravo u Beču i Grazu i šumarstvo u Münchenu, ali studije nije završio jer se morao brinuti o obiteljskim imanjima u Austriji i Njemačkoj. Kao zanimanje mu je stoga pisalo šumar i ugostitelj.
Još od mladosti borio se za povratak demokracije u Čehoslovačku, a nakon gušenja Praškog proljeća u svom dvorcu u Scheinfeldu u Bavarskoj osnovao je Čehoslovački dokumentacijski centar, arhiv s knjigama koje su u Čehoslovačkoj bile zabranjene. Od 1984. do 1990. bio je predsjednik Međunarodnog helsinškog odbora. U domovinu se vratio nakon Baršunaste revolucije i 1990. postao šef kabineta posljednjeg čehoslovačkog predsjednika Václava Havela. Iz politike se povukao nakon Havelove abdikacije 1992., a vratio se 2004. kad je izabran u senat kao član Građanske demokratske alijanse. Kao kandidat stranke zelenih 2007. postao je ministar vanjskih poslova i zadržao se na položaju do 2009. kad je osnovao stranku TOP 09 (kratica je izvedena od riječi tradicija, odgovornost i prospreritet). Iduće godine nakon izbora stranka ulazi u vladajuću koaliciju s ODS-om, a Schwarzenberg se vraća na mjesto šefa diplomacije.
Schwarzenberg je u drugi krug izbora ušao s osvojenih 23,4 posto glasova, samo 0,8 posto manje od Zemana, što je bilo svojevrsno iznenađenje jer se favoritom prvog kruga smatrao Jan Fischer, predsjednik tehničke vlade od 2009. do 2010. koji je završio na trećem mjestu s 16,3 posto glasova. Schwarzenberg je očito privukao velik broj glasača ODS-a čiji je kandidat Přemysl Sobotka u prvom krugu završio na zadnjem mjestu sa samo 2,4 posto glasova. Fischer je uoči drugog kruga neizravno podržao Zemana i kritizirao Schwarzenberga među ostalim i zbog izjava o Benešu, a hoće li ga njegovi birači poslušati vidjet će se po objavi rezultata jer upravo bi Fischerovi birači mogli biti jezičac na vagi.
Zanimljiv je Schwarzenbergov bračni život – 1967. se oženio austrijskom groficom Therese Hardegg s kojom je dobio troje djece – sinove Johannesa Nepomucenusa i Karla Philippa i kćer Annu. Međutim, 1987. se pokazalo da je otac tada osmogodišnjeg Karla Philippa zapravo političar i industrijalac Thomas Prinzhorn s kojim je Therese bila prevarila muža, što je potvrdio i sud. Par se iduće godine rastao, ali ponovno su se vjenčali 2008. Schwarzenberg Karla Philippa i danas smatra svojim sinom, iako on to službeno nije.
Therese Schwarzenberg zbog bolesti živi u Austriji, a postane li prva dama bit će nalik Masarykovoj supruzi Charlotte koja je bila Amerikanka i zbog bolesti se rijetko pojavljivala u javnosti. Po svom stilu Schwarzenberg djeluje kao osoba iz davnih vremena ili, kažu njegovi protivnici, kao lik iz Hašekovih romana – nosi leptir-kravatu, puši lulu, piše nalivperom, koristi arhaizme, a budući da zbog 41 godinu života u Austriji nije jako vješt s češkim omaknu mu se i vulgarnosti. Dvije njegove bolne točke su često spavanje prigodom javnih događaja, kao i teško razumljiv način govora, bez obzira na jezik kojim govori. Svoje je mane međutim iskoristio kao slogane – “Spavam kad se brbljaju gluposti” ili “Nekad me se doduše ne razumije, ali moji stavovi su jasni.”
Zanimljivo je da je taj i takav Schwarzenberg popularan upravo među mladim i obrazovanim biračima. Njima je slatkorječivi politički veteran Zeman, premda je kao premijer Češku izveo iz gospodarske krize i uveo u NATO, očito simbol onog lošeg u politici, posebno zbog korupcije i afera tijekom svog mandata. Za mnoge je Čehe Zeman Klausov politički blizanac, što se pokazalo i Klausovom javnom potporom, a budući da mu je popularnost na niskim granama to Zemanu neće previše pomoći. Međutim, još je gori rejting vlade Petra Nečasa u kojoj je Schwarzenberg kao lider druge koalicijske stranke ne samo šef diplomacije nego i prvi potpredsjednik (kao i u Hrvatskoj), a Zeman u drugi krug ulazi s porukom da je glas za njega glas protiv aktualne vlade. Schwarzenbergovi pristaše, za razliku od Zemanovih, vrlo su aktivni na društvenim mrežama i jako Knez pobijedi “Šljivara” to bi mogao biti jedan od ključnih razloga.
Prema ocjenama mnogih čeških i stranih analitičara, borba za trećeg češkog predsjednika u određenoj će mjeri biti izbor između Havela i Klausa, odnosno između stila vladavine koji su prakticirala dva dosadašnja češka predsjednika. Schwarzenberg bi kao smiren i uglađen predsjednik s ugledom u inozemstvu donekle podsjećao na Havela, dok bi Zeman bio tek grublja varijanta Klausa koji svojim stavovima i ponašanjem izaziva podjele unutar Češke i nezadovoljstvo u inozemstvu. To smatra i sam Schwarzenberg koji tvrdi da se na izborima radi o borbi istine i ljubavi protiv laži i mržnje. Havelova poznata misao je naime da istina i ljubav moraju pobijediti laž i mržnju.
Ugledni katolički svećenik Tomáš Halík Schwarzenberga je podržao i zbog toga što smatra da će nastaviti tradiciju svog imenjaka, najvećeg češkog kralja Karla IV. iz 14. stoljeća, dok je Zemanu predbacio da je sljedbenik svog imenjaka, zadnjeg komunističkog čelnika Miloša Jakeša.
Uz takve argumente izbor između Zemana i Schwarzenberga doima se kao sudbonosna bitka između dobra i zla, svjetla i tame, ali to je uobičajeno i u zemljama gdje se predsjednici neposredno biraju već desetljećima i stoljećima pa se i Česi skladno uklapaju u takve trendove.
