Ujedinjeni narodi su priopćili da se broj gladnih u svijetu smanjio u protekloj godini za gotovo jedan milijun, ali da je gladnih još uvijek 925 milijuna. Povodom Svjetskog dana hrane, kakav je napredak postignut u borbi protiv gladi?
2010. godina značajna je u borbi protiv globalne gladi. Naime, ove se godine obilježava 30 godina od prvog Svjetskog dana hrane, te 65 godina od utemeljenja Agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu.
Caroline Hurford radi za Svjetski program hrane Ujedinjenih naroda. Ona kaže da je u proteklih 30 godina ostvaren stvarni napredak te da se udio gladnih u svjetskoj populaciji smanjio za četvrtinu od 1990. No Hurford naglašava da su napori za suzbijanje gladi u proteklih nekoliko godina naišli na neke probleme.
“Krajem 1990-tih došlo je do malog pada broja gladnih, a zbog krize 2007. i 2008. godine do novog porasta. Tada su visoke cijene hrane i goriva sve poremetile i sada se ponovno nalazimo u situaciji kad sve više ljudi nije u mogućnosti kupiti si hranu, a klimatske promjene, uz to, otežavaju njen uzgoj,” kaže Hurford.
Borba protiv gladi prvi je od osam ciljeva milenijskog razvitka koje su zemlje svijeta postavile prije deset godina. Rok za okončavanje gladi, 2015. godina, ubrzano se približava i ljudi se boje da cilj neće biti ispunjen. Doduše, neke zemlje i regije ostvaruju napredak, poglavito Južna Azija te brojne sub-saharske zemlje poput Ghane, Ethiopije i Angole. No napredak nije konzistentan.
Najveće pogoršavanje prilika po pitanju gladi bilježi se u Republici Kongo koja je pogođena ratom i političkom nestabilnošću. Hurford kaže da su ekološke katastrofe, poput suše, te ratovi, glavne zapreke borbi za suzbijanje gladi.
“Očito je da je rat ogroman problem jer otežava uzgoj hrane. Ljudi ne mogu ići u polja ako ih napadaju naoružani pobunjenici, a boje se ostati i kod kuće te uzgajati domaće životinje. Dakle, to je jedan od najvećih problema,” kaže Hurford.
Edgardo Valenzuela radi za Agenciju Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu. On kaže da je za suzbijanje gladi potrebna nova taktika. Valenzuela vjeruje da je izvanredna pomoć zemljama važna, ali smatra da poljoprivreda treba biti glavni prioritet.
“Ovakva kratkoročna pomoć nije dovoljna jer su neke zemlje u stalnoj ili produženoj krizi. Treba razviti sustav da im se pomogne u uzgoju vlastite hrane jer u suprotnom neće doći do održivog puta ka suzbijanju gladi,” kaže Valenzuela.
Aileen Kwa je analitičarka pri organizaciji South Center, sa sjedištem u Švicarskoj. Ona smatra da tradicionalni pristup u suzbijanju gladi, izvanredna pomoć i održivi razvitak, nisu dovoljni. Kako ističe, potrebna je ekonomska reforma. Prema njenom mišljenju većina afričkih zemalja ima problem gladi jer su ukinule subvencije i smanjili carine i druge pristojbe na hranu iz uvoza.
To je bila preporuka Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, nastavlja ona, koja ne daje rezultata.
“Eliminiranjem carina, u te zemlje je počelo stizati dosta hrane iz Europe i Sjedinjenih Država što je počelo otežavati situaciju za male, domaće proizvođače. Brojne zemlje u razvoju nastavile su sa subvencijama tako da su njihovi proizvodi umjetno jeftini. Valja reći da se oni nadmeću s domaćim farmerima u Africi pa i u dijelu Azije,” kaže Kwa.
Kako bi se okončala svjetska kriza hrane, kaže ona, vlade trebaju imati političku volju kako bi se međunarodna trgovina učinila pravednijom.
Prema Ujedinjenim narodima, dvije trećine gladnih u svijetu živi u svega sedam zemalja: Bangladešu, Kini, Indiji, Indoneziji, Pakistanu, Demokratskoj Republici Kongo i Etiopiji. Udio neuhranjenih najveći je u supsaharskoj Africi: 30 posto od stanovništva cijele Afrike.
Izvor: Glas Amerike
