Otkrivena je tajna imotskog Crvenog jezera, mini ronilica sa kamerom snimila je njegovo dno u subotu negdje iza 15 sati. Misterij dug tisućama godina konačno je rasvijetljen.
Još s početaka 50-ih godina prošlog stoljeća, poznati geograf i istraživač dalmatinskog krša prof.Josip Roglić pokušao je s ondašnjim primitivnim napravama doznati nešto više o dubini imotskog Crvenog jezera, zasigurno svjetski poznatog kraškog fenomena.
Uspio je doznati samo neke podatke, no dubinu dosegnuti nije mogao. Nisu je mogli locirati ni stručnjaci Hrvatsko-njemačke speleo-ronilačke ekspedicije koju je predvodio prof. Mladen Garašić poznati speleolog s Geodetskog fakulteta u Zagrebu 1998. godine.
Ekspedicija je imala sofisticiranu opremu, ronilicu s kamerom i kablom u dužini od 300 metara. I to im je bilo malo, jer se dno nije moglo snimiti. No, tada su se doznali do tada nepoznati podaci, među njima i to da je dno jezera 6 metara ispod razine mora, a kako su tvrdili stručnjaci dno Crvenog jezera se spušta prema jugo-zapadu, pa se krajnja točka na dnu i ne može sto posto locirati. Sve ostale ekspedicije koje su se planirale bile su već u startu i odbačene. Razlog je nedostatak novca. I onda punih petnaest godina poslije vrijedni članovi speleološkog odsjeka Hrvatskog planinarskog društva Imotski, predvođeni prof. speleologije Branimirom Jukićem, odlučili su se na novi pothvat. Entuzijazmom, ali i velikim zalaganjem svojih članova, ponajprije Ante Fedora Kukavice, pokrenuli su u subotu novu akciju.
Stupili su u kontakt s privatnom firmom “Neptun Sub“ iz Šibenika, koja se bavi istraživanjem podmorja, iznajmili ronilicu koja na sebi ima sofisticiranu opremu, kameru, rasvjetu sonare, mjerače dubine, te je kablom spojena na kontrolni punkt s kojega se uporavlja.
Potom su imotskim zanesenjacima u pomoć priskočili i stručnjaci Građevinskog fakulteta iz Splita predvođeni asistentom Ivom Andrićem. Pokrovitelj akcije bila im je Turistička zajednica grada Imotskog. I krenuli su u subotu sa spuštanjem teške i vrijedne opreme čeličnom sajlom, posebno montiranom na priručnu žičaru koju je konstruirao Boro Kukavica.
Čak tristo i trideset metara spuštala se oprema u grotlo jezera, gdje je već čekala velika plutajuća platforma djelo ruku imotskih speleo-ronilaca. Bio je na jezeru i poznati prof. Građevinskog fakulteta iz Splita Ognjen Bonacci.
-Vidite, zašto sam nesretan i ljut… imamo svjetski fenomen Crveno jezero, a ovakvu složenu akciju organiziraju vrijedni entuzijasti amateri, gledajući kako s skoro nikakvim sredstvima javnosti podastiru podatke koje još nitko do sada nije doznao. Pitam se zašto ovo nije organizirano s više instance, profesionalnije. No, i ovako, svaka čast imotskim zanesenjacima i drago mi je da smo im mogli pomoći, riječi su prof. Ognjena Bonaccia. – S mini ronilicom, nadam se, dosegnut ćemo dubinu s koje se može snimiti dno. No, to nam nije prioritetan cilj. Ovoga puta potpomognuti tehničkim uređajima po prvi put snimit ćemo grotlo jezera pod vodom u 3 D rezoluciji, izmjerit ćemo temperaturu vode na nekih 300 metara, njenu kakvoću, tvrdoću. Svakako ova ekspedicija pomoći će u rasvjetljavanju tajni Crvenog jezera, riječi su Ive Andrića. Pravi spektakl na vidilici Crvenog jezera u Imotskom promatrao je veliki broj znatiželjnika, a sve televizijske kuće i ozbiljnije tiskovine poslali su svoje novinarske ekipe.
I onda negdje oko 15 sati u subotu s platforme dolazi i vijest da je ronilica došla do dna jezera na dubini od 252 metra!!! Ekspediciji iz 1998. godine nije bilo dovoljno 300 metara kabla za snimiti dno, no onda je i nivo vode bio viši kada su snimali s platforme. Znači,dubina Imotskog Crvenog jezera varira. Sada kada je voda pedesetak metara ispod takozvanog Kazana ruba jezera gdje se može nesmetano prići vodi, dubina je 252 metra. Na samom Kazanu oko 300 metara, u vrijeme ekstremno visokog vodostaja, kakav je zabilježen 9. travnja ove godine, nivo vode popne se za još pedesetak metara, što znači da je vodostaj i viši od 350 metara.
Ono što je veliki uspjeh subotnjeg snimanja jest činjenica da je konfiguracija samoga stjenovitoga dna 16 puta osam metara i kada se uzme podatak da je širina jezera na samom vrhu njegovih litica i do četri stotine metara i više metara, može se predvidjeti sama konfiguracija jezera,koji je jedan veliki ljevak.
I kada se uzme u obzir da je od sjevernog vrha jezera gdje su i najviše hridine do vode 300-350 metara, može se sada kazati da je imotsko Crveno jezero od najviše kote do samoga dna više od pola kilometra.
Izvor: Slobodna Dalmacija
