Kada se prije nekoliko godina šest prodavačica sira i vrhnja na zagrebačkim tržnicama (popularnih kumica) udružilo u udrugu malih sirara vjerojatno nisu ni sanjali kako će se u narednim godinama baviti recepturom, zaštitom tradicije, Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, robnim markama, jamstvenim žigovima, kemijskim analizama…
U narednim godinama im se priključilo više kolegica.
Predsjednicu Udruge Branku Penezić, nespornu lidericu zagrebačkih sirara zatekli smo na utrinskoj tržnici gdje je prodavala vrhnje i “zagrebačke sireke“.
– “Zagrebački friški kravlji sir ZG sirek“, tako glasi puni naziv naše robne marke – ispravila nas je s blagim smiješkom gospođa Penezić i dodala:
– Ali sve ga mušterije zovu kao i vi: Zagrebački sirek.
Kako je došlo do nastanka udruga i okupljanja “kumica” oko ideje zaštite proizvoda?
– Ideja je bila da se pokušamo okupiti i podijeliti razmišljanja i planove oko poboljšanja kvalitete i znanja o proizvodu kojeg proizvodimo cijeli život. Većina nas se međusobno poznaje i osnivanje udruga se nametnulo kao logično rješenje, a pomogla nam je i Savjetodavna služba. Registracijom udruga vezale smo se uz prostor u kojem djelujemo znajući da i Grad Zagreb i Zagrebačka županija financijski pomažu rad svojih udruga u sektoru poljoprivrede. Budući se naša temeljna djelatnost-prodaja sira odvija na području Zagreba , smatrale smo da će biti najbolje da nositelj posebnog projekta zaštite robne marke bude Udruga malih sirara Grada Zagreba. Mnogi problemi svih malih sirara u Hrvatskoj su zajednički, ali mi smo imali i neke svoje specifične probleme koje kroz našu udrugu pokušavamo riješiti.
Svi trgovci hvale svoju robu i govore za nju da je svježa. Po čemu se „Zagrebački friški kravlji sir ZG sirek“ razlikuje od drugih sličnih proizvoda?
– Kad naš sirek ne bi bio svjež, izgubio bi ključno svojstvo ZG sireka, svoj specifičan miris, okus i boju. Svježinu osim nas kontroliraju, dakako, i naši kupci, svi naši proizvodi se redovito kontroliraju, ali mi smo prilikom certificiranja prihvatili i dodatnu obvezu nenajavljenih kontrola. Stoga mi jamčimo da je ZG sirek 100 posto svjež. U svijetu postoji nekoliko donekle sličnih proizvoda, primjerice u Sloveniji i Austriji, ali se oni jako razlikuju od našeg Sireka. Razlikuju se po recepturi, ali i po činjenici da drugi koriste pasterizirano mlijeko. Zagrebački sirek se proizvodi isključivo od svježeg nepasteriziranog mlijeka pa bi ga zbog toga bilo jako teško proizvesti i transportirati do Zagreba izvan „zagrebačkog prstena“. Pogotovo u stara vremena, a ZG sirek se proizvodi na identičan način već 4, 5 stoljeća, a to je tradicija koju treba zaštititi po svaku cijenu. Naš ZG sirek je autohtoni zagrebački proizvod proizveden isključivo od kravljeg mlijeka iz naših štala u Kupinečkom Kraljevcu, Pokupskom, Kusanovcu kod Dugog Sela i Brčevcu kod Vrbovca…
…i vi imate svoje krave?
– Da, imam svojih 11 muznih krava. Bez vlastitih krava ne bih smjela proizvoditi ZG sirek. Naime, postupak certificiranja je iznimno precizan i strog i tu nema odstupanja. Radimo u skladu s najvišim europskim standardima. Cijeli podrum u mojoj obiteljskoj kući je preuređen kao mala mini-sirana u kojoj proizvodim Zagrebački sirek, vrhnje i druge mliječne proizvode. Slične uvjete imaju i drugi. Svaki građanin, ukoliko to poželi, može posjetiti bilo koju od članica naše Udruge i uvjeriti se kako radimo.
Dugo ste u ovom poslu. Koliko se toga promijenilo u odnosu prošla vremena?
– Proizvodnjom i prodajom sira i vrhnja se bavim 30 godina. Promjene su ogromne. Od toga da sam nekad proizvodila sir u kuhinji, a danas to radim u svojoj mini-sirani, pa do toga da se od današnje kumice očekuje jako puno toga: morate biti upućene u zakone, propise, snalaziti se na Internetu, školovati se, komunicirati, odlaziti na predavanja. Danas za 6 mjeseci naše proizvode kontroliraju više puta negoli prije za cijelog radnog vijeka jedne kumice. Osim toga, nakon donošenja novog Zakona o hrani usklađenog s propisima Europske unije, promijenio se cjelokupan okvir unutar kojeg radimo. Ako se tome brzo ne prilagodite, propali ste. Svi članovi naše udruge su educirani sirari koji su završili sirarsku školu i imaju zvanje mljekar sirar. Da mi je netko rekao da ću u 50-oj godini morati ponovno u školsku klupu, ne bih vjerovala. A kamo li da ću morati pratiti europske propise.
Pomaže li vam netko?
– Veliku pomoć su nam pružili Ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba, Savjetodavna služba i Zagrebačka županija. Bez njihove podrške malo bismo toga mogli postići. Uz financijsku pomoć Grada Zagreba i Zagrebačke županije uspjele smo urediti naše sirane. Pomogli su nam i u prikupljanju i izradi dokumentacije za registraciju robne marke – jamstvenog lista. Može se nekome učiniti kao pretjerivanje, ali oni su danas stvarno naši partneri koji nam pomažu, savjetuju nas i kojima vjerujemo. Kad nešto ne znamo, ili nismo sigurne, nazovemo ih, pošaljemo im mail.
A planovi?
– Planova je puno. U međuvremenu smo primili više novih članica, pokrenuli smo i akciju educiranja ostalih kumica koje prodaju mliječne proizvode na zagrebačkim tržnicama. Vjerujem da će nam se uskoro neke od njih pridružiti. Želimo da Zagrebački sirek bude prepoznat kao jedan od rijetkih autohtonih prehrambenih proizvoda s višestoljetnom tradicijom i izvan granica Zagreba. Iskreno vjerujem da ćemo u tome uspjeti.