U ponedjeljak, 30. kolovoza, počinje posljednji čin pravosudne trakavice u Haagu. Završnim govorom glavnog tužitelja Alana Tiegera u predmetu Gotovina, Markač, Čermak trebala bi biti, u četiri dana, stavljena točka na postupak započet 11. ožujka 2008. U utorak bi obrana Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka također trebala dati završne riječi kako bi se i optužbi i obrani u srijedu i četvrtak dala prilika da pred tročlanim sudskim vijećem iskoriste pravo na replike.
Pravo na replike je novi procesni institut koji podrazumijeva da se u sudnici jasno kaže što obrana misli o navodima optužbe i obratno. U četvrtak ta faza postupka završava i sud se povlači na vijećanje. Presuda bi, kažu optimisti, trebala biti donesena do Božića. Realni promatrači smatraju da će presuda biti objavljena krajem siječnja ili početkom veljače.
Tako bi se završila saga o Gotovini, Markaču i Čermaku, prepuna pravnih i političkih kontroverzi zapamćenih u posljednjih osam godina. Naime, sve je počelo tzv. vikend-uručenjem optužnice Gotovini. Ona je u Zagreb stigla u petak popodne, a vlada Ivice Račana, preko koje je dokument stigao iz Haaga, namjeravala je uručenje obaviti u ponedjeljak. Gotovina je u međuvremenu nestao.
Tadašnja haaška tužiteljica Carla del Ponte je od prvog dana nadalje tvrdila da je Gotovina u Hrvatskoj. To je državu koštalo nekoliko izrazito negativnih ocjena iznesenih pred Vijećem sigurnosti na račun hrvatske suradnje sa Sudom. Subpoena je stajala barem pet ili šest puta nad sudbinom zemlje.
Carla del Ponte jednom je prilikom u Zagrebu ponovo ustvrdila da je Gotovina u Hrvatskoj, što je izazvalo tadašnjeg potpredsjednika vlade Gorana Granića: “Pa, ako ste toliko sigurni da je Gotovina u Hrvatskoj, recite gdje je, pa ćemo ga uhvatiti”.
Naravno, tek kad su se uključili, uz domaće istražitelje i međunarodne policijske snage, Gotovina je lociran i transferiran u Haag. Hrvatska je za to vrijeme izgubila silne godine, kad njezini pregovori s EU-om nisu mogli ni početi.
Cijela priča s tužiteljstvom završava famoznim topničkim dnevnicima, na čemu je Hrvatska ponovo gubila silno vrijeme, iako se nikad nije moglo dokazati da oni uistinu i postoje. A to što je tužiteljstvo htjelo osnažiti vlastitu optužnicu, govori samo za sebe.
Naime, promatrači u Haagu odavno tvrde da je konstrukcija o “zločinačkom pothvatu” već odavno pala. Zato se s izvjesnim iznenađenjem dočekala vijest da će tužiteljstvo tražiti od suda 27 godina za Gotovinu, 23 za Markača i 17 za Čermaka.
Odatle i spekulacija da bi Sud mogao postupiti kao u “slučaju Blaškić”, pa oglasiti trojicu optuženika krivima i dosuditi im kaznu zatvora već izdržanog u Sheveningenu. Postoji mogućnost da se znatno umanji kazna koju tužiteljstvo traži, a da se oni nakon pravomoćnosti presude upute u Hrvatsku na izdržavanje kazne. [Vlado Rajić / Vjesnik]
