Mačekova Hrvatska seljačka zaštita bila je u početku ilegalno vojno krilo HSS-a stvoreno radi zaštite od režimskih i četničkih paravojnih postrojbi. U Banovini Hrvatskoj postala je legalna militaristička formacija kakvih je bilo u gotovo svim zemljama širom srednje Europe tridesetih godina 20. stoljeća
Vodstvo HSS-a u Kraljevini Jugoslaviji pokazivalo je tendencije k stvaranju poluvojnih, odnosno zaštitnih formacija, radi zaštite i samoobrane hrvatskih seljaka od nasilja režima. Radilo se o Hrvatskoj seljačkoj zaštiti (HSZ), svojevrsnoj poluvojnoj grani HSS-a. Hrvatska seljačka zaštita postojala je ukupno pet godina – od 1936. do 1941. godine – iako su se začeci te organizacije mogli djelomično uočiti već 1932. tijekom Šestosiječanjske diktature. Određene spontane »borbene grupe« HSS-a uspostavljene su nakon što je ugašen ustaški Velebitski ustanak 1932. kada je vodstvo HSS-a shvatilo da je hrvatski seljak spreman za oružani otpor režimu. To je bila i reakcija ne sve učestalije akcije ustaša da privuku hrvatsko seljaštvo svojim ciljevima nakon što se Ante Pavelić u emigraciji počeo sukobljavati s Vladkom Mačekom. Službeno se po nalogu vodstva HSS-a i Mačeka Hrvatska seljačka zaštita kao ilegalna organizacija formirala u travnju 1936. kao poluvojna organizacija hrvatskih seljaka te je s vremenom postala važan instrument vodstva HSS-a. Treba istaknuti činjenicu da je HSZ osnovan nakon gotovo dva desetljeća bezakonja i represije koji su vladali u jugoslavenskoj državi, nakon što je kralj Aleksandar onemogućio djelovanje političkih stranaka i nakon što je i sam Maček bio gotovo dvije godine u zatvoru.
Treba također uzeti u obzir da je HSZ uspostavljen, kao što je već spomenuto, kao odgovor na djelatnost poluvojnih organizacija koje su imale potporu režima, poput Mlade Jugoslavije i četničkih udruženja, koje su djelovale još od 1918. godine. Prve jezgre HSZ-a nastaju na području zagrebačke okolice i Hrvatskog zagorja te se zatim šire na ostala područja Hrvatske. Još prije Mačekova naloga za osnivanje HSZ-a postojala je u Zagrebu tzv. Mačekova garda koja je služila Mačeku radi njegove osobne sigurnosti i osiguravanju stranačkih zborova u kojima je on sudjelovao.
Začetak hrvatske vojske
O Hrvatskoj seljačkoj zaštiti upravo izlazi knjiga dr. sc. Željka Karaule pod nazivom„Mačekova vojska” u izdanju Despot Infinitusa. Ova je monografija napisana na temelju autorova ekstenzivnog istraživanja u arhivima diljem Hrvatske, u Beogradu i Sarajevu, na temelju istraživanja objavljenih izvora, memoara, široke postojeće literature, kao i velikog broja znanstvenih radova. Kako autor piše, nakon zadana naloga o osnivanju HSZ-a, on se kapilarno širio na područjima Savske i Primorske banovine (odnosno većinskim hrvatskim područjima) s primarnom ulogom zaštite hrvatskog seljaštva od nasilja režima (žandarmerije i četnika). Upravo je četnička prijetnja hrvatskom selu bila početni impuls osnivanja takvih stranačkih obrambenih postrojbi HSS-a. Početkom 1938. u hrvatskim gradovima pojavljuju se i postrojbe Hrvatske građanske zaštite kao dijela HSZ-a.
Glavnu ulogu u njegovu ustrojavanju i formiranju imali su narodni zastupnici HSS-a koji su provodili Mačekove naloge koji su često stizali njegovim povjerljivim okružnicama. Zadaća HSZ-a bila je zaštititi hrvatske seljake od srpskih poluvojnih organizacija, osigurati određenu mjeru mira i sigurnosti na mjesnoj razini u državi u kojoj je nesigurnost bila široko prisutna, a trebao je biti i sredstvo kojim bi Maček osigurao vjernost Hrvata pred pokušajima ustaša i komunista da među njima ostvare svoj utjecaj. Iako njegova izvorna namjena nije bila da HSZ bude jezgra buduće hrvatske vojske, nesumnjivo je među njegovim pripadnicima bilo onih koji su težili upravo tom cilju. U tom smislu svakako nije nevažno spomenuti da su pojedini članovi HSZ-a već potkraj 1937. godine smatrali da raspolažu dovoljnim količinama oružja i streljiva s pomoću kojih bi mogli izboriti uspostavu hrvatske države. No razmišljanja o takvim akcijama tada su bila rijetka.
Na kraju 1938. HSZ je bio već toliko dobro organiziran i uhodan da je njegova participacija u osiguranju velike pobjede HSS-a i Udružene oporbe na parlamentarnim izborima 1938. bila veoma značajna. Upravo su HSS i njegov hrvatski seljački pokret sa svojim brojnim organizacijama, osobito HSZ-om, doveli do pojave ravnoteže prema državnom represivnom aparatu.
Nakon Sporazuma Cvetković – Maček 1939. godine i osnivanja Banovine Hrvatske HSZ dobiva značajan utjecaj u političkom životu Banovine. Stvaranjem Banovine Hrvatske Zaštita doživljava znatnu transformaciju, koju obilježava njezina službena legalizacija početkom 1940. godine. Sve je to dovelo do njezina naglašenijeg vojnog ustrojavanja obrazovanjem pješačkih, konjičkih, motoriziranih i obavještajnih odjela Zaštite i vlastitih vojnih škola, čime dobiva naglašeno vojničko značenje.
Budući da je HSZ postao s vremenom organizacija masovnog tipa, koja zauzima i dobiva sve veće značenje na hrvatskim prostorima u Kraljevini Jugoslaviji, a poslije i u Banovini Hrvatskoj, njegov je utjecaj u političkom životu naglo porastao. Treba spomenuti da su se takvi tipovi stranačkih militariziranih postrojbi primjećivali širom Europe. Sve je više jačao sveopći porast militarizacije političkog i društvenog života u zemljama u okruženju, pa i šire, u srednjoj Europi, gdje se također pojavljuju vojne ili poluvojne organizacije sličnog tipa u sklopu pojedinih stranka i njima inherentnoj ideologiji u višenacionalnim ili jednonacionalnim državama.
Kako je rasla hrvatska moć u Jugoslaviji, osobito nakon osnivanja Banovine Hrvatske, tako su i planovi HSS-a prema HSZ-u postajali sve rašireniji i otvoreniji. Iako u početku formirana kao obrambena formacija HSS-a, Zaštita je trebala u konačnici postati, prema zamislima Mačeka i vodstva HSS-a, »hrvatska vojska«, kao dio vojske Kraljevine Jugoslavije, pri čemu bi njezina zadaća bila u prvom redu štititi hrvatske nacionalne interese u Jugoslaviji, teritorij, cjelinu i prava Banovine Hrvatske te ne dopustiti da se »kotač povijesti« ponovno pokrene natrag prema centralizmu i beogradskoj hegemoniji
Borba HSS-a i ustaša za HSZ
U prvim mjesecima nakon osnivanja Banovine Hrvatske HSZ je provodio veliki teror nad političkim predstavnicima prijašnjih režima, a poslije i prema nezadovoljnicima u vlastitim redovima te prema komunistima i ustaškim pristašama. Iako je u početku vodstvo HSS-a »blagoslovilo« teror HSZ-a nad političkim protivnicima na području Banovine Hrvatske, na što je i Beograd »zažmirio«, postalo je ubrzo vidljivo da HSS gubi »uzde« nad djelovanjem HSZ-a. Kada su mu tako bile »otvorene ruke«, HSZ se više nije htio vratiti pod »skute« HSS-a te je sve više širio svoju moć i utjecaj postavši svojevrsna »država u državi« nad kojom je i Maček gubio svoju vlast. Vodstvo HSS-a nije se mirilo s tom situacijom te su u nešto više od godinu dana provedena mnoga »čišćenja« redova HSZ-a od onih koji nisu slušali vodstvo HSS-a, ubačenih ustaških i komunističkih elemenata, različitih kriminalnih tipova koji su koristili situaciju za osobno bogaćenje, vlasti i slično.
Formirana kao poluvojnička ilegalna organizacija Hrvatska seljačka zaštita imala je u odnosu na HSS i hrvatski seljački pokret specifičnu ulogu. Stvorena kao obrambena organizacija hrvatskog seljaštva, s vremenom se njezina skala obrambenih akcija sve više širila usmjeravajući se ne kao prije isključivo prema predstavnicima režima, poput žandarmerije, državnih službenika i slično, nego prema ortodoksnim protivnicima Banovine Hrvatske i HSS-a, slijeva ili zdesna (komunistima i ustašama).
Ustaški elementi već i prije dolaska HSS-a na vlast u Banovini Hrvatskoj imali su utjecaja na politiku ove stranke. Nakon formiranja Banovine Hrvatske ustaške separatističke tendencije dobile su novu podlogu u ustaškoj propagandi – da se socijalna, ekonomska i sva druga pitanja mogu riješiti samo nakon odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije. Na toj platformi ustaše su dobivale nove pristaše, uglavnom razočarane članove HSS-a. Vodstvo HSS-a, i samo opterećeno na nižim razinama nositeljima ustaških shvaćanja, vodilo je u načelu tolerantnu politiku prema ustašama. Tako su se ustaše uvlačili u aparat vlasti, političke i druge organizacije, pri čemu su prednjačili u Zaštiti.
Nema sumnje da su se u redovima HSZ-a provodila intenzivna politička pregrupiranja, da su ustaški elementi ponegdje u redovima Zaštite bili duboko ukorijenjeni i unutar tih organizacija širili svoja shvaćanja. Imali su utjecaj i u vodstvu HSZ-a, ali nikada nisu preuzeli primat. U nekim organizacijama HSZ-a pokušavali su djelovati i komunisti, ali bez većeg uspjeha.
Tijekom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, HSZ je postao ona snaga koja je u početku bila glavno oružano uporište ustaškog režima i pružila je posvemašnju podršku u uspostavljanju novih ustaških vlasti na velikom dijelu hrvatskih prostora, a osobito na području Bosne i Hercegovine. Takva njezina djelatnost uvelike je bila olakšana Mačekovim radijskim pozivom 10. travnja 1941. dužnosnicima HSS-a da se novim vlastima pokoravaju.
No usprkos tome, ustaše nisu vjerovali u njezinu lojalnost smatrajući da je utjecaj HSS-a u njezinim redovima još uvijek vrlo snažan. Kao što su organizacijski temelji redarstva i oružništva stvorenih u Banovini Hrvatskoj postali prednikom novog redarstva i oružništva NDH, u slučaju HSZ-a to je vrijedilo samo u početku. Kao iskonska organizacija HSS-a Zaštita, iako je vjerno služila ustašama pri osiguravanju njihove vlasti i teritorija nove države, nije bila niti je mogla biti posve pod ustaškom kontrolom. Iako je znatan dio zaštitara pristupio ustaškom pokretu, HSZ kao organizacija nikada nije njegovala ustaške vrijednosti i njezin program »monoetničke države«. Zbog toga ustaše pri početnim znakovima neslaganja HSZ-a s novom vlašću, osobito nakon teških trenutaka kada je Pavelić morao prepustiti velik dio Dalmacije fašističkoj Italiji, nisu mnogo kalkulirale, prisilno su likvidirale HSZ kao organizaciju razoružavanjem njezinih pripadnika, a cilj je bio da »utope« pripadnike Zaštite u novim oružanim jedinicamaNDH.
Tako je Hrvatska seljačka zaštita završila svoju povijesnu ulogu kao u biti nedovršena organizacija, i u praktičnom i u idejnom smislu. Iako možda tako nije namjeravala, u konačnici je slijedila sudbinu HSS-a, koji je izgubio svoju snagu i vitalnost na vjetrometinama Drugog svjetskog rata i nestao s tadašnje političke pozornice.
Piše: Zvonimir Despot / Večernji list
