Nesretnom kombinacijom daytonskih ustavnih rješenja i “zaštitničke” politike koju prema njima vodi SDP BiH, Hrvati u BiH apsolutno su onemogućeni u odlučivanju o svojim političkim predstavnicima i dovedeni u poziciju da ovise o milosti drugih dvaju (brojnijih!) konstitutivnih naroda
Piše: Ivan ŠABIĆ | Vjesnik.hr
Čim imate utjecaj samo ako vam netko to dopusti, znači da ga nemate. Tim je riječima Vesna Pusić, saborska zastupnica, predsjednica Nacionalnog odbora Hrvatske za praćenje pregovora s EU-om i članica saborskog vanjskopolitičkog odbora, u intervjuu sarajevskom Dnevnom avazu opisala aktualni položaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Nesretnom kombinacijom daytonskih ustavnih rješenja i “zaštitničke” politike koju prema njima vodi SDP BiH i njegov predsjednik Zlatko Lagumdžija, Hrvati u BiH – premda su formalno jedan od triju konstitutivnih naroda – apsolutno su onemogućeni u odlučivanju o svojim političkim predstavnicima i dovedeni u poziciju da ovise o milosti drugih dvaju (brojnijih!) konstitutivnih naroda i njihovih političkih predstavnika.
Bosna i Hercegovina komplicirana je zemlja, “složena” od triju konstitutivnih naroda, dvaju entiteta od kojih je jedan praktično (ne i po ustavnoj definiciji) nacionalna država srpskog naroda, a drugi, opet praktično, loše uređena hrvatsko-bošnjačka federacija.
Premda su od parlamentarnih izbora prošla već tri mjeseca, BiH u novu godinu ulazi bez nove vlade, čak i bez ozbiljne naznake o tome što bi bila i kako bi djelovala vladajuća koalicija.
Postizbornu sliku BiH lijepo je oslikao predsjednik SDA Sulejman Tihić rekavši da izbori nisu dali pobjednika koji bi ostvario potrebnu ustavnu većinu u oba entiteta i u sva tri naroda. Imamo, rekao je Tihić, dva pobjednika: SNSD i SDP BiH, ali su i dva HDZ-a (HDZ BiH i HDZ 1990.) ostvarili “rezultat koji im daje pravo da se i oni smatraju izbornim pobjednicima”.
Od svih “pobjednika”, SDP BiH – koji ima osam od 42 mjesta u državnom parlamentu, koliko i SNSD Milorada Dodika – prvi je povukao neke poteze radi okupljanja parlamentarne većine: prije petnaestak dana utvrdio je programsku platformu te je poslao strankama s kojima je “postignut najveći stupanj suglasnosti oko ključnih političkih i ekonomskih pitanja”. Pri tome su izostavljeni svi ostali “pobjednici”, a izbor je pao na – SDA, Narodnu stranku Radom za boljitak i HSP BiH.
Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a BiH, očito je planirao stranke koje se “osjećaju kao pobjednici u okviru svoje etničke skupine” ostaviti izvan vladajuće koalicije i na entitetskoj (federalnoj) i na državnoj razini, a Milorada Dodika i njegov SNSD uključiti u pregovore o uspostavi vlasti u drugoj fazi, kada na red dođu dogovori o uspostavi vlasti na državnoj razini.
Smetnuo je s uma da, kako ovih dana piše komentator sarajevskog Dnevnog avaza, vlast nije brak i ne pravi se “po sviđanju”, nego je odraz volje birača. Isti komentator zaključuje: “Što prije to neki, posebno sarajevski krugovi shvate, to će po državu biti bolje.”
Svoju nakanu da jednostavno ignorira volju većine hrvatskih birača Lagumdžija ovih dana, u intervjuu magazinu Dani objašnjava željom da Hrvate u BiH zaštiti od “sebične i kratkovidne politike jedne političke stranke”. Budući da su ustavnim rješenjima i izbornim zakonom Hrvati već ranije “zaštićeni” od mogućnosti izbora vlastitog predstavnika u Predsjedništvu BiH, kao i od “opasnosti” odluke tko će biti hrvatski potpredsjednik Republike Srpske i vijećnici u Vijeću naroda RS-a, uspostavom vlasti na temeljima SDP-ove platforme projekt “zaštitite” bio bi u potpun.
Pri tomu bi Hrvati ostali i bez funkcije predsjedavajućeg Vijeća ministara. U toj bi fotelji, naime, po načelu rotacije u iduće četiri godine trebao sjediti Hrvat, ali ju je SDP-ov predsjednik, pozivajući se na broj osvojenih glasova, rezervirao za sebe, pri tome neprekidno ponavljajući kako se stranke okupljene oko platforme ne bave raspodjelom funkcija nego političkim programom!
Hrvati su time gurnuti na političku marginu što, kako je rekla Vesna Pusić u već spomenutom intervjuu, “sigurno puše u jedra različitim vrstama separatizma”. Kratkoročno pak politička marginalizacija Hrvate gura u intenziviranje suradnje s Miloradom Dodikom što je već dovelo do stvaranja političkog bloka suprotstavljenog SDP-ovu. Time je zemlja dovedena u pat-poziciju jer nijedan od ta dva bloka ne može oformiti parlamentarnu većinu.
