Federalna televizija nije se sjetila obići duvanjske škole, nije im palo na pamet sjetiti se da možda u gradu postoje nekakvi sportski klubovi i sportaši od kojih su neki i prvaci države. A država nikada nije došla do Tomislavgrada. Ni ova, ni ona. Bilo prvaka ili ne bilo
Piše: Berislav Jurič | Bitno.ba
Valjda da pokaže kako je svačija, Federalna televizija zaputila se u Tomislavgrad snimiti, ničim izazvana, prilog. Kao da Tomislavgrad ne nosi sve osobine bosanskohercegovačkih malih gradića, pa je čudno što se mladi iseljavaju, što posla nema, što su polja zapuštena i kuće prazne.
Povod dolaska Federalne televizije je Termoelektrana Kongora, projekt o kojem se dugo nije pričalo, a kojeg su Duvnjaci u startu osudili na dim.
Usput su reporteri Federalne televizije postavili pitanje ima li budućnosti mladima u Tomislavgradu te podsjetili na priču kako je to kraj iz kojeg se uvijek iseljavalo i kako mu je to postalo zaštitni znak.
Kako bi ispravili to što nisu nikada uvrstili Tomislavgrad u serijal 60 minuta i poslali Avdu Avdića da snimi epizodu posjete zaboravljenim gradovima u jednom danu prilog iz Tomislavgrada prikazan je čak četiri puta. Federacija danas, pa Dnevnik, pa repriza svega toga. Potrudili su se ispraviti sve one godine što kamera nije bilježila duvanjske probleme. Zato se nije potrudila novinarka koja je prolog napravila u krugu od deset metara, pa nije pronašla mlade ljude koji su se vratili i uspjeli u Tomislavgradu.
Pružila je mikrofon u obližnjem kafiću na kolodvoru, nespretno napomenula kako su to jedini kafići i zaključila kako ljudi ne žele o svojoj muci pričati pred kamerama.
Nepostojeći ITC Tomislavgrad javio se uživo iz zaboravljenog grada. Načelnik je dnevnu priču ponovio u noćnom dnevniku stojeći poput kipa ispred crkve. To je mjesto na koje vodi sve televizijske ekipe kad ga dođu snimati. FTV je bila druga. Valjda se srami svega ostalog u gradu. Nije ispustio spomenuti svoju stranku nekoliko puta – iako ni stranka prije njega nije bila ništa bolja – bocnuo je novinarku u sarajevskom studiju iz duvanjskog mraka što nije upućena u grad o kojem govori i to je bilo to. O termoelektrani će odlučiti Duvnjaci.
Čovjek pored njega, inače pobornik borbe protiv termoelektrane, uopće nije znao zašto se bori. I on je ponovio svoju priču, a nije toliko star, pa je FTV mogla zaključiti kako mladi ostaju i bore se. Doduše, svatko kako zna i umije.
Federalna televizija nije se sjetila obići duvanjske škole, nije im palo na pamet sjetiti se da možda u gradu postoje nekakvi sportski klubovi i sportaši od kojih su neki i prvaci države. A država nikada nije došla do Tomislavgrada. Ni ova, ni ona. Bilo prvaka ili ne bilo.
Zato je bilo lakše zaključiti kako mladi odlaze i kako se treba vidjet što će biti s termoelektranom i s poljem koje ne nekad hranilo. Mudar zaključak nepostojećeg ITC-a Tomislavgrad, uz tople želje kako se nadaju se da će u Tomislavgradu biti više ”ostanaka nego odlazaka”…
Iznenadi se čovjek kad vidi neki izgubljeni grad na televiziji. No izgubljeni ljudi u tom gradu vjerojatno neće vidjeti nespretan prilog i nespretne domaćine, jer većina je davno kupila opremu potrebnu da hvata signale televizija iz države kojoj daje vodu iz najvećeg umjetnog jezera u Europi. I čiji novinari naprave puno veći krug kada prave prilog.
Iznenadi se čovjek kad vidi svoj grad na televiziji. I kad vidi da nije istina ono što govore i da su tri snimljena kadra daleko od istine. Federalna televizija pokušala je ispraviti svoje nedolaske, a mnogi Duvnjaci kad vide prilog objavljen na internetu, jer mali broj njih gleda televiziju za svakoga, vjerojatno će im poželiti što više nedolazaka…
Da manje sramote sebe i svoje domaćine.
