A kad će Bosna i Hercegovina ratificirati sporazum Tuđman-Izetbegović?

Ne bi li bilo logično da Damir Hadžić (naravno, ne samo on), ako doista vjeruje u ono što govori – da međudržavna granica treba biti onakva kakvu su dogovorili Tuđman i Izetbegović, povede neku kampanju s ciljem da sporazum prođe odgovarajuću proceduru u Parlamentu BiH?

Piše: Ivica Majić

Zagrebački Večernji list opet se ovih dana bavi sporazumom Tuđman – Izetbegović koji definira granicu Hrvatske i BiH pa, uz ostalo, postavlja i pitanje zašto je pitanje ratifikacije toga sporazuma upravo sada aktualizirano.

Potpredsjednik hrvatske Vlade Neven Mimica kaže da posrijedi nema trgovine s BiH, nego Hrvatska želi pokazati da je zemlja koja poštuje potpisane i preuzete obveze. Tako se želi predstaviti EU i ući u Uniju sa što manje otvorenih pitanja.

Međutim, novinarka Večernjeg lista je za mišljenje pitala i politologa Nenad Zakošek, a on sumnja da se u tome što je rekao Mimica iscrpljuje motiv Vlade i vjeruje da on ipak ima veze s nastojanjem da se “odobrovolji” BiH. Naime, zbog nepovezanosti hrvatskog juga i problema koji će time nastati pri uvođenju schengenske granice, BiH se šalju pozitivni signali kako bi bila kooperativnija pri uspostavi Schengena.

“Nije mi jasno zašto se jasno ne navede cijeli razlog zašto se sada ide u ratifikaciju. No, samo se pokazuje da je komunikacija Vlade i u ovome slučaju nerazumljiva”, rekao je Zakošek.

Razlog je, naravno, dobro znan. O njemu, kao i o samoj ratifikaciji puno je toga izrečeno i napisano, izneseni su brojni stavovi, potegnuti kojekakvi argumenti i “argumenti”, pri čemu se omakla (illi “omakla”?) i pokoja netočna tvrdnja. Recimo, da je Parlament BiH, za razliku od Hrvatskog sabora, već odavno ratificirao granični sporazum ustvrdili su brojni mediji, čak i neki politolozi, a jedan je kolumnist bio i duhovit pa je napisao: “Bosna, čak i ovakva kljasta, odavno je to učinila.”

Ratifikacijom se detaljno bavio i bh. ministar Damir Hadžić, no i on je procjenjivao “spremnost, racionalnost i sposobnost Vlade Hrvatske da ovo pitanje riješi”, analizirao odnos snaga u Hrvatskom saboru i komentirao “trenutnu” oporbu u Hrvatskoj, ističući kako je ona “prije 13 godina kao dio vlasti bila spremna na osnovu potpisa predsjednika dvije zemlje dati svoju suglasnost i ratificirati sporazum o granicama”, a “danas doživljava ‘revoluciju’ u svojiim stavovima.

Za to vrijeme predsjednik parlamenta Republike Srpske Igor Radojičić upozoravao je da će zastupnici iz RS-a u Parlamentu BiH zaustaviti ratifikaciju sporazuma o granici s Hrvatskom ako se ne riješe “sporne točke na rijeci Uni”, ali tim svojim “konstruktivnim” stavim nije privukao osobitu pažnju.

Ne bi li bilo logično da Damir Hadžić (naravno, ne samo on), ako doista vjeruje u ono što govori – da međudržavna granica treba biti onakva kakvu su dogovorili Tuđman i Izetbegović, povede neku kampanju s ciljem da sporazum prođe odgovarajuću proceduru u Parlamentu BiH?