Mulić je ogorčen 76-godišnjom indiferentnošću generacija bh. političara sve do danas, koji su propustili brojne prilike da zatraže povrat Sutorine, pokrenu zakonske procedure ili, eventualno, arbitražu za ispravku morske granice sa Crnom Gorom.
“Područje Sutorine bilo je od 1382. do 1936., dakle 554 godine, u sastavu župe, nahija i kotara, odnosno Trebinjskog sreza, pa je povijesno pravo BiH na ovo područje neporecivo. Te 1936. Sutorina i Kruševica su izdvojene bez ikakvog obrazloženja i priključene sreskoj ispostavi Herceg-Novi Kotor. Nije postojao opravdan razlog za to”, kaže profesor Mulić.
Ističe i kako je BiH priznato pravo na granice koje su utvrđene utvrđene odredbama Berlinskog ugovora iz 1878., a prema tim odredbama navedeno područje pripada BiH.
“Iznimno je važno kako ne postoji nikakav međudržavni ugovor između BiH i Crne Gore o ustupanju Sutorine Crnoj Gori, a eventualni usmeni dogovori političkih čelnika o međudržavnim odnosima nemaju nikakvu pravnu snagu”, kaže Mulić.
Smatra i kako od Crne Gore treba tražiti da predoči valjane dokaze prema kojima polažu pravo na to područje, ili u suprotnom, kako ističe, taj teritorij BiH treba tražiti nazad. “Ako Crna Gora ne želi vratiti Sutorinu, stvar treba pokrenuti pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. To treba učiniti u okviru spora koji između sebe vode Crna Gora i Hrvatska oko granice na Prevlaci”, zaključuje Mulić.
Mulić je, kao gorljivi borac za Sutorinu, 2009. poslao studiju o bh. izlazu na Bokokotorski zaljev i akademiku prof. dr. Davorinu Rudolfu, tadašnjem predsjedniku hrvatske komisije za razgraničenje na moru s Republikom Slovenijom, inače jednom od nauglednijih evropskih stručnjaka za pomorsko pravo.
“Rudo je moj sarajevski studentski kolega iz prve redakcije ‘Naših dana’ daleke 1952. Poslao mi je odgovor koji me je obradovao. Naime, napisao je da su sve činjenice vezane za pitanje područja Sutorine dobro uočene i s pravnog gledišta vjerodostojne, a tekst je zaključio sa ‘Bosna ima pravo’. Radostan, obavijestio sam bh. javnost o mišljenju uglednog stručnjaka, a nedugo zatim profesor Rudolf podnio je ostavku na rad u ovoj komisiji i, na moju molbu, prihvatio da zastupa BiH u sporu sa Crnom Gorom. Potvrdio je to i pismom, navodeći da to čini u znak zahvalnosti Bosni za gostoprimstvo tokom studija prava i to besplatno”, priča Mulić.
Međutim, nitko od dužnosnika BiH nije se oglasio, a akademik Rudolf je, povrijeđen time, obavijestio prof. Mulića da povlači svoju ponudu.
Mustafa Begić, bivši član Tehničke grupe za identifikaciju granica pri Komisiji za granice BiH i nekadašnji direktor Geodetske uprave FBiH, potvrđuje da je Sutorina “izašla” iz BiH uredbom iz 1936., a da se ovo pitanje može postaviti tek kada se ratificira ugovor o granicama sa Crnom Gorom. Begić navodi da je ratifikacija pri kraju, jer je ostalo još neriješeno oko 20 hektara šume. Sutorina je, dakle, “riješena”.
“Veoma malo je onih koji žele svoj politički ugled, profesorske i naučne titule založiti u borbu za Sutorinu, jer znaju da je to osuđeno na neuspjeh. Barem u ovom trenutku”, smatra Begić, ne obrazlažući zašto.
S druge strane, Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore, ležerno izjavljuje kako je Sutorina “više anegdotično nego pitanje utemeljeno u papirima”. On dodaje da, kada je u pitanju Sutorina, nije razjašnjena samo jedna katastarska općina od 77 hektara, prema dokumentu o razgraničenju iz 1953. između BiH i Crne Gore.
I Vučurević je tražio povrat Sutorine
Dnevni avaz podsjeća da je povrat Sutorine svojevremeno tražio i Božidar Vučurević, ratni načelnik Trebinja, zatim vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije. Haris Silajdžić i Željko Komšić najavljivali su međunarodnu arbitražu 2006. Sutorinu je spominjao i SDA-ov poslanik Šemsudin Mehmedović u Zastupničkom domu Parlamenta BiH 2008., a Nebojša Radmanović ovo pitanje je diplomatski nazvao kompleksnim. Državni poslanik iz SNSD-a Slavko Jovičić Slavuj kazao je, pak, da nijedna bivša jugoslavenska republika nije spremna međunarodnom arbitražom rješavati pitanje granica.
