Bosna i Hercegovine suočena je s pet mogućih scenarija razvitka događaja do 2025. godine koji predviđaju različite opcije, od održavanja sadašnjeg stanja preko uspostave funkcionalne države pa do njezina potpunog raspada, rezultati su analize koju je ponudila zaklada “Friedrich Ebert”.
Voditelj bosanskohercegovačkog ogranka ove zaklade Paul Pasch izjavio je u ponedjeljak u Sarajevu kako je na temelju planiranja scenarija, provedenog krajem 2011. godine uz sudjelovanje dvadeset osoba iz politike, gospodarstva, medija i drugih područja javnog djelovanja u BiH, sada javnosti na raspravu ponuđeno pet mogućih razvoja događaja u toj zemlji.
“Globalna ekonomska kriza svom je snagom pogodila BiH u kojoj je i do sada socijalno i ekonomsko stanje bilo teško. Prevladava politički zastoj”, kazao je Pasch dodajući kako je stoga došlo krajnje vrijeme za provedbu ustavnih i drugih reformi u BiH kako bi se ostvarile deklarativne težnje za priključenje Europskoj uniji.
Stručnjaci koje je angažirala zaklada “Friedrich Ebert” drže kako je to i moguće ostvariti do 2025. godine, no potpuno su različiti načini na koje se taj cilj može dosegnuti.
Slično modelu “Mont Fleur”, kojega je ova zaklada već iskušala prateći prijelaz Južnoafričke Republike s aparthejda na demokraciju početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, sada je i javnosti u BiH i međunarodnoj zajednici ponuđeno pet mogućih scenarija.
Prvi predviđa očuvanje statusa quo odnosno postojećeg kompliciranog ustroja BiH. Procjena je kako se BiH u takvim okolnostima do 2025. može nadati tek statusu kandidata za članstvo dok bi sve druge zemlje regije to članstvo već ostvarile.
Drugi scenarij predviđa uspostavu funkcionalne decentralizirane države koja bi profunkcionirala nakon provedbe značajnih ustavnih promjena uz potporu međunarodne zajednice. U tom bi slučaju BiH mogla računati na punopravno članstvo u EU jer bi postala država s vladavinom prava i rastućim gospodarstvom.
Treći scenarij, pod radnim nazivom “funkcionalna centralizirana država”, također vidi BiH 2025. godine kao članicu EU. Taj bi se model međutim razvio nakon dramatičnih zbivanja sredinom ovog desetljeća, u kojima bi nakon unutarnjih nasilnih sukoba međunarodna zajednica vojno i politički intervenirala te ojačala središnja tijela vlasti i pojednostavila postupak donošenja odluka, što bi osiguralo i provedbu svih potrebnih reformi.
“Ponovno regionalno povezivanje” četvrti je scenarij za BiH kojim je predviđeno da ona do 2025. godine također postane članicom EU no tome bi prethodilo jače političko i gospodarsko povezivanje svih država zapadnog Balkana nakon odbacivanja svih nacionalističkih ideologija koje su ranije dovele do podjela. Novi pristup u regiji usmjeren na povezivanje, kako se procjenjuje, dao bi i jači zamah integrativnim procesima u samoj BiH.
Peti i najgori scenarij predviđa kako BiH do 2025. godine neće ni postojati, a članice EU eventualno bi mogle postati tri etničke državice koje bi nastale na njenim razvalinama nakon novih oružanih sukoba. I u tom scenariju predviđena je vojna i politička intervencija međunarodne zajednice, no uz njenu spoznaju da se BiH ne može očuvati te da ju je najbolje podijeliti na tri dijela.
Pasch je razvitak ovih scenarija nazvao “intelektualnim vježbama za strateško planiranje” donositelja odluka. Po njegovim riječima, cilj je bio potaknuti širu raspravu u društvu kako bi se spoznalo kuda sve može voditi sadašnje stanje i što je cilj za kojega se valja na vrijeme opredijeliti.
Voditelj odjela za Europsku uniju pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH Amer Kapetanović, koji je i sam sudjelovao u izradi mogućih scenarija, drži kako je onaj koji predviđa raspad BiH ujedno i najmanje vjerojatan, no pitanja postavljena u svim scenarijima zaslužuju odgovore.
“Bitno je to što je konstatirano kako međunarodna zajednica mora imati ključnu ulogu u svim ovim scenarijima. Na vlaku koji nas vodi u EU ona može biti vlakovođa ili kondukter, no bit će tu”, drži Kapetanović.
