Bez dubokoga moralnog zaokreta nema rješavanja gospodarske krize, istaknuo je nadbiskup Bruno Forte, istaknuti talijanski teolog, u članku objavljenom u talijanskom najtiražnijem gospodarskom glasilu ‘Il Sole 24 Ore’. Članovi bilateralne komisije Velikog rabinata i Svete Stolice potpisali su 29. ožujka dokument: “Vjersko stajalište o financijskoj krizi: odrednice za pravedan gospodarski ustroj”, o čemu se raspravljalo na dvodnevnome skupu – piše nadbiskup Forte.
Raspravi rabina, biskupa i teologa Povjerenstva pridonijeli su i Ettore Gotti Tedeschi, predsjednik Vatikanske banke; Meir Tamari, bivši gospodarski savjetnik Izraelske banke, te Stefano Zamagni, profesor na sveučilištu u Bologni. Odrednice su vrlo znakovite jer ističu da se gospodarsko djelovanje ima temeljiti na etičkim načelima: kriza se neće svladati bez dubokog moralnog zaokreta – istaknuo je nadbiskup navodeći zaključni tekst skupa.
“Premda su mnogi čimbenici utjecali na financijsku krizu, u korijenima krize u prvom je redu kriza moralnih vrijednosti, jer je prvenstvo posjedovanja, kao izraz kulture pohlepe, zasjenilo prvenstvo bića; u tim je okolnostima iz gospodarskog ustroja istisnuta vrijednost istine, poštenja i providnosti.”
Velika je laž učinila – primjećuje nadbiskup Forte – pod pokroviteljstvom jakih agencija moći – da se virtualno financijsko gospodarstvo smatra jednakim sa stvarnim radom i proizvodnjom, pogodujući najdrskijoj špekulaciji, a u tome i je najdublji krojen gospodarske krize, koja je najviše pogodila malene štediše i općenito siromašni narod. U svijetlu zajedničke vjere “u vrhovništvo i providnost Stvoritelja svijeta, od kojega potječe sve bogatstvo darovano čovječanstvu”, Židovi i katolici tvrde da je svrha gospodarskog ustroja služiti boljitku društva, štiteći dostojanstvo svakog ljudskog bića, stvorena na sliku Božju – tvrdi nadbiskup Forte.
Ovakvo shvaćanje ljudskoga dostojanstva, koje podupire vrijednost svake osobe, suprotno je egocentrizmu a zahtijeva promicanje individualnog boljitka u odnosu na zajednicu i društvo, ističe obveze i odgovornosti ljudi i potvrđuje njihovu solidarnost i bratstvo.
Iz toga proizlazi obveza jamčiti zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, kao što je zaštita života, prehrana, odjeća, stanovanje, zdravlje, odgoj i posao. S toga razloga posebnu pozornost valja posvetiti najslabijim osobama, siromašnima, siročadi, udovicama i stranim radnicima, čiji su uvjeti znak dobrog ili lošeg moralnog zdravlja nekog društva i stupnja njegove solidarnosti. Upozorenje na temeljnu vrijednost osobe i na posljedična načela odgovorne etike u gospodarskoj aktivnosti i u solidarnosti prema slabijima, prenosi se na odnose između naroda i država.
“Dužnost je razvijenih zemalja, naročito u doba globalizacije, priznati svoju odgovornost i obveze prema državama i društvima kojima je potrebna pomoć”. Ovo u svjetlu ključnih ideja biblijske etike cijelom čovječanstvu nalaže “Veliki Kodeks” kultura nadahnutih na hebrejsko-kršćanskoj tradiciji, poduprt s Deset Božjih zapovijedi i Govorom na gori, radi ostvarenja pravednijeg gospodarskog ustroja: “opću namjenu zemaljskih dobara, kulturu ograničavanja koja podrazumijeva stupanj samoograničavanja i umjerenosti, duh odgovornog služenja, etički sustav raspodjele prirodnih bogatstava i prioriteta, poštenje, providnost, besplatnost i odgovornost” – istaknuo je nadbiskup.
Iz toga proizlaze posebne odrednice, koje se odnose na svakodnevicu milijuna ljudskih bića a izričit su poziv bankama da pridonesu rješavanju krize, za koju su ponajviše i odgovorene. “Kao što je kriza zahtijevala djelomično praštanje dugova na nacionalnoj i međunarodnoj razini, isto tako valja postupiti s obiteljima i pojedincima, poradi njihova gospodarskog opravka” – istaknuto je u dokumentu.
Kršćani se naravno ne mogu zadovoljiti proglašavanjem načela, od njih se zahtijeva posebno i hrabro svjedočenje, koje uostalom nije nedostajalo, dovoljno je spomenuti etičko-društveni mikro-kredit. Dokument ističe obvezu vjerničkih zajednica da pridonesu odgovornijem gospodarskom poretku, te važnost njihova zauzimanja kod vlada, odgojnih ustanova, također i sredstvima društvenoga priopćavanja. Vjerske zajednice, osim njihove etičke mudrosti naslijeđene iz duhovne baštine, i sastavnice su civilnoga društva, koje zajedno s političko-društvenim djelovanjem mora voditi glavnu ulogu u osiguranju supsidijarnosti za pravedan društveni i gospodarski poredak – tvrdi nadbiskup Forte.
Svatko mora prihvatiti vlastitu odgovornost, ako se želi izlazak iz krize, koja je u gospodarskoj filozofiji razotkrila teški manjak etičke sastavnice. Slijedom toga zavodi i akademije za proučavanje gospodarstva te za društveno-političko izobrazbu u svoje programe imaju uključiti etičku formaciju, isto kao što je prošlih godina učinjeno na području medicinske etike, a pri donošenju odluka na nacionalnoj i međunarodnoj razini valja čuti mišljenja stručnjaka za etiku – piše nadbiskup.
Iz ukupnosti spomenutih primjedbi želim izvući uskrsnu poruku za čitatelje ovih stranica: svi su, nitko nije isključen, pozvani na obnovu duhovnog i moralnog zauzimanja, načina života i solidarnost prema drugima, naročito prema najslabijima. Vjernik zna da je to zauzimanje dar, stoga ga valja izmoliti, ali je i zadaća na koju ima odgovoriti. Kriza će, zahvaljujući tom daru, biti nadvladana, a riječi iz 85. psalma, unesene u zaključak hebrejsko-kršćanskog dokumenta, postat će stvarnost: “Ljubav će se i vjernost sastati, Pravda i mir zagrliti. Vjernost će nicat iz zemlje, Pravda će gledat s nebesa. Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih” – zaključio je nadbiskup Forte. [kta/rv]
