BiH nema lopte, nacionalizam je najvažnija sporedna stvar

Lagumdžija je kapitensku vrpcu oko junačke ruke omotao Željku Komšiću i pustio ga na čelo Hrvata iako on jako malo komunicira s timom kojeg bi trebao voditi. I tu je trener svih čovjeka, za koje ima sve manje države, namjerno napravio novu grešku. Hrvatima je opet nametnuo vođu

Piše: Berislav Jurič | Bitno.ba

Bosna i Hercegovina još je jednom svijetu pokazala kako nije, niti može biti, kao druge zemlje. Samo, nikako to da sebi pokaže. Nogometni savez (polu)zemlje nije pristao na promjene i odbio je biti u toru s 208 drugih zemalja svijeta u kojima je nogomet jednostavna stvar.

Sa sjednice iz žutog sarajevskog hotela, uz psovke, zgrčene šake i prijetnje, poslana je poruka da je Bosna i Hercegovina toliko komplicirana zemlja da ni nabijanje lopte ne može proći bez na(d)bijanja nekoga pored sebe.

Nogometni savez pokazao je da je, nakon važne pobjede zmajeva, dijamanata i ostalih dragih kamenja, nogomet doslovno sporedna stvar. Najvažnija je nacionalnost, sviđalo se to nekomu ili ne.

Kad je trener Zlatko Lagumdžija istrčao sa svojom reprezentacijom na protekle izbore, i nakon što je postavio formaciju za napad, naglasio je kako nacionalnost nije važna. I nije, ali onda kad se zbog nje nema problema. I kad se zbog nje nije ratovalo tolike godine.

Lagumdžija je kapitensku vrpcu oko junačke ruke omotao Željku Komšiću i pustio ga na čelo Hrvata iako on jako malo komunicira s timom kojeg bi trebao voditi. I tu je trener svih čovjeka, za koje ima sve manje države, namjerno napravio novu grešku. Hrvatima je opet nametnuo vođu. I, logično je da, ako nekome opet napravite nešto zbog čega je prosvjedovao četiri godine, taj netko neće htjeti nabijati vašu loptu, nego vas.

Logično je da su Hrvati vidjeli u Lagumdžijinom kapitenu još jednu provokaciju i napadača koji će, busajući se u kapitenska prsa, sam svom timu zabiti gol.

I tu je počeo novi raspad zemlje. Srbi, okuraženi svojim kapitenom ragbijaške građe, sigurni su u svoje centaršuteve i lagano pune mrežu loptama tvrdnji da teren zvani BiH još samo drži točka na centru.

Hrvati, ljuti zbog izbora kapitena i nametanja stručnog štaba na trenutak su slavili nadajući se da će sudac, neutralan i stran, poštivati odluku kolega s linije. Trener Lagumdžija duboko je zaglibio u zaleđe. No, posavjetovao se sudac s kolegama iza golova, pa je Hrvatima dao žuti karton. I svu priču vratio na početak.

Srbi, čini se propuštaju uzvratni meč. Imaju dovoljnu prednost na semaforu. A Hrvati će nakon novog žutog kartona krenuti u klizeće startove, s obje noge i nabijati sve oko sebe.

Druge im nema. Tražit će crveni, pa da mogu s mirom pripremiti tim za utakmicu s onima koji će shvatiti da dok se ne riješi nacionalno pitanje, na grbavnom terenu (polu)države bit će grubih startova, oštrica na kopačkama i nabijanja do boli.

Najvažnija sporedna stvar u BiH je nacionalnost. Sviđalo se to nekomu ili ne.