Adam Balcer, direktor programa Proširenje EU i politika susjedstva varšavskog Centra za europske strategije DEMOS Europa, vodeći je poljski stručnjak za Jugoistočnu Evropu. U razgovoru za Slobodnu Bosnu govori o odnosu Poljske i ostalih zemalja varšavske grupe prema BiH.
(…)
Postoji li strategija EU prema BiH i ko su ključni akteri u kreiranju politike prema ovoj regiji? Ovdje se u javnosti javljaju interpretacije da postoje krugovi unutar EU koji ne rade za dobro BiH i koji su skloniji da izađu u susret zahtjevima iz Republike Srpske? Šta mislite o tome?
– Sigurno je da nema strategije i konsensusa u EU po pitanju Bosne. Postoji vrlo pogrešno mišljenje da mi sada samo moramo malo sačekati i napredak Hrvatske, Srbije i Crne Gore prema EU jer će to imati pozitivan uticaj i na Bosnu. Mislim da ovo je obmana zato što će ponor izmedu Bosne i okruženja biti suviše veliki, a osim toga, problem Bosne ima više unutrašnji karakter. Sa druge strane, preovlađuje mišljenje da imamo malu stabilizaciju u Bosni i možemo još malo sačekati. Što se tiče Republike Srpske, mislim da ona u nekoliko država, poput Grčke, Kipra, Slovačke i Rumunije, ima vrlo dobre prijatelje. Osim toga, nekoliko država ima, ili je donedavno imalo vrlo prorusku vanjsku politiku, kao Italija, i zbog toga je njihov stav prema Banjoj Luci bio više pozitivan nego prosječan pristup EU.
Europski dužnosnici u BiH pozivaju zakonodavne vlasti u BiH da uvedu ubrzanu proceduru za cjelokupnu EU legislativu. Podsjećam Vas da je, recimo, od strane RS, postoji veliki otpor prema usvajanju upravo takvih zakona, recimo, zakona o državnoj pomoći, zbog čega još nije stupio na snagu Sporazum o pridruživanju. Postoji li izlaz iz ovakve situacije? Svima je manje-više jasno da je za BiH ključna izmjena Ustava, ali kako je provesti kada o o tome ovdje nema saglasnosti?
– Mislim da, željeli mi to ili ne, ako hoćemo vidjeti napredak BiH na putu prema EU, neizbježno je nametnuti riješenje. Poslije Daytona napredak BiH bi bio nemoguć bez nametanja rješenja od strane EU-a i SAD-a. Sada je najvažnije uključiti u Ustav BiH evropsku klauzulu, to znači amandman koji vrlo jasno kaže da etnički veto ne može biti upotrijebljen protiv zakona koji su povezani sa aquis communitaire.
Na koji bi način Unija mogla u takvoj situaciji “pokrenuti stvari kad unutar nje, ali također u međunarodnoj zajednici, ne postoji konsenzus po pitanju BiH”?
– Najbitnije je pitanje stava Njemačke, koja je najsnažnija europska država. Berlin je u slučaju Kosova i Srbije pokazao da ima odlučnost i može gurati stvari naprijed. Mislim da Sjedinjene Države, Turska i Velika Britanja moraju ubijediti Njemačku da takoder u slučaju BiH ona treba da igra ulogu rukovoditelja procesa. Nijemci su umorni zbog ćorsokaka u Bosni i željeli bi sebe oddvojiti od ovog problema. Moramo ih ubijediti da je ovo moguće samo kroz promjenu statusa quo.
U čemu se europske zemlje razlikuju kada je riječ o njihovom pristupu prema BiH?
– Sa jedne strane imamo Francusku, Italiju i Španjolsku koje su blizu Rusije i koje podržavaju ideju o povlačenju međunarodne zajednice iz BiH. Nažalost, Njemačka je promijenila nedavno svoj stav i više surađuje s ovom grupom zemalja nego sa Sjedinjenim Državama, Turskom i Velikom Britanjom koje smatraju da je prerano ukinuti protektorat u Bosni. Ja se lično slažem s njima i najbolji dokaz da oni su u pravu jeste nemogućnost uspostavljanja centralne vlade od posljednjih izbora i potpuni zastoj procesa integracije.
Da li se unutar EU pitanje budućnosti BiH povezuje sa odnosom Srbija – Kosovo i, ako je tako, na koji način?
– Sigurno problem BiH predstavlja činjenica da su Kosovo i Srbija važnije pitanje za EU, a također i za SAD nego što je to BiH. Mislim da bi pritisak prema Srbiji po pitanju RS-a bio mnogo snažniji ako ne bi postojao problem Kosova. Ali sa druge strane, ako bi Federacija bila mnogo uspješnija u reformama, mnogo lakše bi bilo za nju promovisati svoj stav u EU o nužnosti promjene Ustava BiH nego što je to sada slučaj.
Nakon kompletnog međunarodnog angažmana poslije rata u BiH i rezultata koji su daleko od očekivanih, ima li smisla postojanje OHR-a? Da li su, generalno govoreći, ovdje prevelika očekivanja od pristustva međunarodne administracije, najprije OHR-, ali i europske (EUSR)?
– Napomenuo sam ranije da bi poslije Daytona napredak BiH bio nemoguć bez nametanja rješenja od strane EU-a i SAD-a. Ja mogu samo još jedanput podvući da bi bez međunarodnog prisustva ovdje imali tek neznatan napredak u procesu izgradnje države u BiH. Naravno da je međunarodna zajednica napravila mnogo grešaka, ali ovo je više pitanje odlučnosti, dosljednosti i protivrječnosti interesa u okviru Vijeća za provedbu mira (PIC).
Vjerujete li da je pored svih teškoća u BiH, ipak, najveća ta što nemamo političare koji žele raditi za interese zemlje, a ne svoje vlastite?
– Da, mislim da je najvažnji izazov za BiH politička elita koja nije sposobna napraviti istinske reforme i modernizirati ovu zemlju. Republika Srpska ne može biti izgovor za lošu ekonomsku situaciju u Federaciji koja proizlazi iz činjenice da je ovo vrlo birokratiziran i korumpirani entitet sam po sebi a ne zbog gospodina Dodika.
U jednoj od izjava proteklih mjeseci, Vi ste kazali da je budućnost BiH labava federacija dva entiteta u kojoj će se funkcionalnost države zasnivati na EU principima. Kako bi ona onda trebala izgledati?
– BiH mora ostati federacija dva entiteta zato što je ukidanje RS-a, o čemu ponekad sanjaju Bošnjaci, potpuno nerealna ideja. Mislim da u Ustavu BiH mora biti vrlo jasno rečeno da ovo ne dolazi u obzir a, sa druge strane, da ne postoji mogućnost otcjepljenja RS-a. Vrlo bitna je reforma sustava Federacije – deset županija i deset vlada, to je potpuno neefikasna konstrukcija. U ovom slučaju, za Bošnjake i Hrvate neki uzor može biti Makedonija upostavljena nakon Ohridskog sporazuma. Ja mislim da prvo Bošnjaci, kao Makedonci, moraju prihvatiti da Hrvati moraju imati stvarno sudjelovanje u vlasti. Sviđalo se to nama ili ne, situacija je takva da većina Hrvata nije glasala za svog, teoretski zagarantiranog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Razgovarala Danka Savić|Slobodna Bosna
