Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice započelo je globalnu kampanju informiranja o položaju milijuna ljudi koji nemaju državljanstvo niti jedne zemlje. UNHCR procjenjuje da je njih danas oko 12 milijuna i da žive u svojevrsnom pravnom vakuumu. Zbog toga što nemaju nacionalnost, često im se uskraćuju osnovna prava, na primjer pravo na zapošljavanje, stan, obrazovanje i zdravstvenu skrb. UNHCR poziva da više zemalja potpiše dvije Konvencije čiji je cilj poboljšati prava ljudi bez državljanstva.
Oftoboy Kadibayeva trideset-četverogodišnja je majka četvero djece. Njena najstarija kći mentalno je retardirana, a najmlađa nema rodni list. Ona i njen muž nekoć su imali sovjetsku putovnicu, međutim ona je uništena za etničkih sukoba u Kirgistanu, u lipnju 2010. godine.
Tako je ovaj par ostao bez državljanstva: “Budući da nemam državljanstvo niti putovnicu, imam problema pri upisivanju novih dokumenata i ažuriranja tekućih, za moju djecu. Drugo, dokumenti moje kćerke za dobivanje socijalne pomoći više nisu važeći. Moram ih obnoviti, ali to je problem jer nemam putovnice. Ne mogu dobiti rodni list za moje najmlađe dijete. Jer – kao osoba bez državljanstva – nemam niti dokumenata niti mi je dostupna zdravstvena skrb.
Ljudi bez državljanstva nemaju nacionalnost. Zbog toga im zemlje obično uskraćuju zaštitu i usluge dostupne drugim građanima. Ljudi bez državljanstva često nemaju pravo na školovanje ili na liječenje. Često im se ne dozvoljava da posjeduju nekretnine, da putuju u inozemstvo, zakonski se vjenčaju ili upišu rođenje djeteta u matične knjige – kao što je slučaj s najmlađim djetetom Oftoboy Kadibayeve. S vrlo malo resursa i vrlo malo zagovornika njihovih prava, osobe bez državljanstva smatraju se jednom od najranjivijih skupina u svijetu.
Erika Feller iz UNHCR-a kaže da ljudi bez državljanstva žive u prikrivenoj neizvjesnosti. Oni su, zapravo, nevidljivi: “Ljudi bez državljanstva, dakle oni koji nemaju nacionalnost ili državu koja ih je spremna zaštititi i pružiti konzularne usluge, postaju sve ranjiviji. Zašto? Jer su često nevidljivi, za njih se jednostavno ne zna”.
Čak i kad umru, vrlo često to nitko neće primijetiti, kaže Erika Feller. Nitko im ne izdaje smrtovnicu. Erika Feller dodaje da neimanje državljanstva povećava rizik trgovanja djecom. Ona lako nestaju jer o njima ne postoje nikakvi podaci. Osobe bez državljanstva lako je iskoristiti za prisilni rad ili prostituciju. Postoje razni uzroci takvog stanja. Jedan od najčešćih je rasna ili etnička diskriminacija. Primjerice, Mauretanija je 1989. godine izgnala oko 75 tisuća crnačkih Mauretanaca.
Drugi veliki uzrok je diskriminacija na osnovu spola. Oko 30 zemalja, uključujući Maroko, Libanon i Saudijsku Arabiju, ne dozvoljavaju da se nacionalnost majke koja je udana za stranca prenosi na njenu djecu. Nacionalnost se također gubi u slučaju otcjepljenja neke države.
Direktor UNHCR-ovog Ureda za osobe bez državljanstva, Mark Manly, kaže da je u ranim devedesetima preko polovine ljudi koji su danas bez državljanstva izgubilo svoju nacionalnost – zbog raspada Sovjetskog Saveza i Jugoslavije: “Važno je naglasiti da su mnogi od tih ljudi preuzeli nacionalnost jedne od novonastalih država. A u slučaju Ruske federacije – prema ruskim vlastima – ta bi brojka mogla iznositi preko pola milijuna ljudi od 2003. godine”.
Međunarodni sporazumi jamče minimalne standarde tretiranja tih ljudi i zakonske okvire za pomoć državama da smanje broj ljudi bez državljanstva. UNHCR poziva još više zemalja da postanu potpisnice ovih sporazuma i eliminiraju zakonske prepreke koje dovode do statusa bez državljanstva.
Izvor: Glas Amerike
