Na nedavnom “Bruxelleškom forumu” američki kongresmen Michael Turner ponovo je potaknuo razmišljanja o “Daytonu 2″.
Objašnjavajući stav Washingtona, Turner je rekao da bi se sada, 15 godina nakon sklapanja Daytonskog sporazuma, možda najprije moralo riješi kosovsko pitanje, da bi se riješio i problemi ustroja Bosne i Herrcegovine, i sve ostale nevolje u regiji. Zato bi, smatra Turner, možda trebalo organizovati ”Dayton 2” za sveukupno rješenje otvorenih problema, uključujući BiH i Kosovo, a Sjedinjene Države su spremne podržati europsku integraciju cijele regije i dovesti za zajednički stol sve strane, s ciljem da se dođe do kompromisa.
Beogradska “Politika”, tim povodom piše da, kako to već biva na Balkanu, gdje odavno nema sviježih ideja, ni ova nije nova, budući da ju je Slobodan Milošević već, kada se pregovaralo o zaustavljanju rata u BiH.
Ideja nije nova ni za kongresmena Turnera, budući da je, podsjeća “Politika”, u listopadu prošle godine pozvao državnu tajnicu Hillary Clinton da “sazove predstavnike balkanskih zemalja i susjednih naroda“ u bazu Wright Paterson na “Dayton 2”. Turner je državnoj tajnici, uoči njezina puta u u BiH, Srbiju, Kosovo i Bruxelles, uputio pismo u kojem je predlagao da se 15 godina nakon Daytona pokušaju riješiti izazovi s kojima se regija i dalje suočava.
Je li “Dayton 2” realan i što bi kome donio, pitanje je na koje u “Politici” odgovaraju ugledni srbijanski politički analitičari.
Vladimir Todorić, direktor Centra za novu politiku, smatra da je Turnerova inicijativa posve irelevantna i da neće u službenom obliku stići iz State Departmenta.
Predrag Simić, profesor međunarodnih odnosa i bivši veleposlanik, također smatra da je ideja nerealna, da je riječ samo o želji pojedinih američkih senatora da se vrate ulozi u kojoj su bili uspešni. On ističe kako ne vidi načina da Amerika uvjeri Srbiji da na takvo što pristane, ali i da se “Amerika u onom što voli raditi, a to je nation building (izgradnja nacija) i u BiH i na Kisovu i Metohiji suočila sa objektivnim ograničenjima, jer ne možete natjerati ljude da žive zajedno ako oni to neće“.
Uglavnom, “Politikini“ sugovornici jedinstveni su u ocjeni da su se okolnosti od potpisivanja Daytonskog sporazuma toliko promenijenile, ne samo za zemlje potpisnice ugovora, nego i za SAD koje su tada igrale vodeću ulogu.
Obrad Kesić, eksper za američke političke prilike, smatra da bi organiziranje takvog skupa bilo teško izvedivo i zato što se Amerika, praktički potpuno povukla iz održavanja mira te da je “jasno kako EU mora preuzeti glavnu odgovornost za zapadni Balkan.“
“Kada bi Amerika ponovo ušla na velika vrata i počela se miješati, ne samo u BiH, nego i u Kosovo o kome EU vodi pregovore, moralo bi se mnogo toga promijeniti u sadašnjoj politici EU i politici pojedinih članica EU, što ne bi nikako bilo dobro primljeno”, smatra Kesić, napominjući kako su se Amerikanci “nekoliko puta u posljednjih šest meseci umiješali i uvijek na neki način sabotirali ono što su Europljani radili i upropaštavali postignuto”.
Bilo je, podsjeća Kesić, nekoliko američkih incijativa u posljednje vrijeme (npr. butmirski proces) koje su se pokazale kao potpuni promašaj, dok su neke članice EU (Njemačka, npr.) postigle određeni napredak s političkim čelnicima u BiH.
Po njegovom mišljenju, ponovno uključivanje u razgovore o BiH ne bi odgovarao službenom Beogradu jer bi to uključivalo zahtjeve da Srbija utječe na Republiku Srpsku, što bi joj na koncu moglo stvoriti novu zapreku eventualnom dobivanju kandidature za članstvo u EU do kraja godine.
Kesić je uvjeren da se ni Beograd ni Zagreb ni po koju cijenu ne bi htjeli uključe u “tu ružnu raspravu u BiH“, jer ne mogu jamčiti da bi to ispalo kako treba.
