“Prije svega mislim da izjava Carle del Ponte nije etična. Smatram da nije na tužitelju koji je podigao optužnicu da komentira sudsku odluku, nego da je prihvati. Mene osobno izjava Carle del Ponte ne iznenađuje s obzirom na to da sam naviknula na takvo njezino ponašanje. U više predmeta koje sam zastupala, primjerice u slučaju generala Rasima Delića, pokušavala je da se umjesto pravnim argumentima u sudnici bori s okrivljenima izvan sudnice. A njezina tvrdnja da je prezentirano dovoljno dokaza za osuđujuću presudu generalima Gotovini i Markaču, ne stoji. Držim da je Tužiteljstvo u slučaj ušlo preambiciozno i da je teza o udruženom zločinačkom pothvatu bila neodrživa. Nisu se adekvatno bavili ni zapovjednom odgovornosti pa je debakl Carle del Ponte bio potpuno očekivan, pogotovo u kontekstu činjenice da je na čelu Žalbenog vijeća bio sudac iznimnog profesionalnog kredibiliteta Theodor Meron. Nakon petnaestogodišnjega haaškog iskustva, odvjetnica Vidović eksplicite tvrdi da je haaško tužiteljstvo podizalo optužnice s intencijom izjednačavanja krivnje u proteklom ratu, da je “takva praksa započela dolaskom Carle del Ponte na čelo Tužiteljstva” te da su rezultat tomu oslobađajuće presude ili presude s dvije do tri godine zatvorske kazne.”