Ovo je pucanj u državu – čulo se iz usta bosanskohercegovačkih predstavnika vlasti nakon što je nedavno sljedbenik vehabijskog pokreta Enes Omeragić ubio dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu. Kao “pucanj u državu” okarakteriziran je i teroristički napad autobombom na policijsku stanicu u Bugojnu 2010. godine, kada je smrtno stradao policajac Tarik Ljubuškić.
Potencijalni teroristi
“Pucanj u državu” bio je i napad Mevlida Jašarevića na američko veleposlanstvo u Sarajevu 2011. godine. I tako, od pucnja do pucnja u državu, ta ista država, nakon deklarativne osude terorističkog čina, koji redovito izvršavaju pripadnici vehabijsko-selefijskog pokreta, gotovo ništa ne poduzima na sprječavanju širenja toga radikalnog, isključivog i militantnog pokreta. Štoviše, kako se povećava broj pucnjeva u državu, tako se paralelno povećava i broj sljedbenika vehabijsko-selefijske ideologije.
Nakon zadnjeg terorističkog čina u BiH, “zaronili” smo u sigurnosno-obavještajni sustav, kroz više relevantnih obavještajno-sigurnosnih izvora, tragajući za informacijama što poduzimaju po pitanju sigurnosti, koliko sljedbenika vehabijsko-selefijskog pokreta označavaju kao potencijalne teroriste… A suočili smo se s alarmantnim, šokantnim podacima nespojivim sa stoljećem u kojem živimo.
U našem prvom susjedstvu ima najmanje 35 vehabijskih komuna, u šest kantona, evidentiranih i praćenih od organa sigurnosti.
Jedna od tih 35 je ipak atipična. Služi kao kamp za obuku s oružjem na vojnom poligonu bivše JNA. Nalazi se u Donjem Vakufu – Uskoplju, u selu Brzićanima, a šef zajednice je instruktor Arif Čagalj. U toj komuni, svojedobno srpskom selu, koje su nezaposleni selefije kompletno otkupili, već godinama svakodnevno borilačke vještine, s oružjem, usavršava od 80 do 120 pripadnika radikalnog islama.
Svjedok tih zbivanja, koji ih prati s promatračnice, pa evidentira i smjenu gostiju iz drugih područja BiH, kazao je revoltirano za “Slobodnu” kako “policija u BiH ništa ne radi”.
– Ovdje nema države, policija ništa ne radi. Sve smo prijavljivali bezbroj puta. Od lokalne do državne razine, sve sigurnosno-obavještajne službe znaju da je ovdje kamp za obuku, ali ništa ne poduzimaju. Ovi vehabije su povezani s Bugojnom, tamo idu na molitvu, a ne ovdje u Donjem Vakufu, i tamo su blisko povezani s predstavnicima Islamske zajednice. Mi ih pratimo, iako smo u strahu za vlastiti život, kad neće službe koje za to primaju plaću – veli nam ogorčeni susjed vježbača “pucnja u državu”.
Ipak, istine radi, vježbe na vojnom poligonu promatraju i pripadnici Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), od kojih smo i čuli za tu atipičnu vehabijsku komunu, samo što se ne djeluje prema polaznicima ilegalnog kampa za obuku. Potvrdit će nam i da militantni selefije idu na džumu u džamiju u Bugojnu, koja ima status veleposlanstva, odnosno državnog teritorija Saudijske Arabije, a u koju policija zbog takvog statusa ne može ući. A Bugojno je od hrvatske granice udaljeno oko 100 kilometara.
Ključo distributer
Operativac obavještajne službe nam se požalio kako javne sigurnosne službe ne djeluju ni po drugim bitnim pitanjima za sigurnost građana.
– Vildan Ključo iz Livna je bio glavni organizator, “distributer” bosanskih selefija na sirijsko ratište. On sam ih je odveo oko 100. I on je sada u Siriji. Iako su iz sigurnosnih službi prema livanjskome MUP-u išle informacije o Ključi, o svim njegovim aktivnostima, nikada nisu ništa poduzeli u vezi s tim. Nikada Darinko Mihaljević, tadašnji i današnji ministar MUP-a livanjskog kantona, ili ravnatelj policijske uprave u LivnuJuranić nisu zatražili privođenje Ključe ili premetačinu njegove kuće, nikada mu roditelje nisu pozvali na obavijesni razgovor otkada je u Siriji – kazao nam je operativac OSA-e.
A prema evidenciji bosanskohercegovačkih sigurnosnih službi trenutno se u borbenim postrojbama u Siriji nalazi 144-ero muškaraca i žena iz BiH. Neki su poveli i djecu, no službe ih nemaju u evidenciji. Preciznije brojke zasigurno ima Arif Čagalj, kod kojeg prolaze obuku, no policija do njegovih evidencija ne može doći jer posjet kampu moraju najaviti dan prije.
Preuzimanje džemata
Uz to, osim ovog ilegalnog vježbališta za vojnu obuku selefija u srednjoj Bosni, diljem federalnih gradskih četvrti, legalno, kroz sportsko-streljačke klubove, selefije usavršavaju pogađanje mete.
– I kroz te klubove prolaze pravu obuku upotrebe oružja. Sve je isto, samo nije pravo streljivo – rečeno nam je u Ministarstvu sigurnosti.
Koliko će se pristaša vehabijsko-selefijskog pokreta vojno educirati do sljedećeg “pucnja u državu”!? Zašto država ne sprječava, nego, naprotiv, potpomaže “pucanj u državu”, morat će uskoro odgovoriti državni čelnici.
A kako se živi u ostalim vehabijsko-selefijskim komunama, izoliranim od civiliziranog svijeta, u kojima rastu nepismena djeca, koja ne pohađaju bh. škole, nego se indoktriniraju tekfir ideologijom, bit će riječi u sljedećem nastavku.
Svakako, inicijativa selefijske zajednice u BiH je da preuzmu što više džemata (župa) i da tako nametnu svoju ideologiju u našem prvom susjedstvu. Prema obavještajnim podacima, u zeničkom, travničkom i tuzlanskom muftijstvu kontroliraju oko 60 posto džemata preko svojih selefijskih imama.
Ovladali su i nekim fakultetima, primjerice Islamskim fakultetom u Bihaću. Istodobno, više tradicionalnih, bosanskih efendija i imama traži pomoć međunarodne zajednice, europske policije u BiH, da ih zaštite od selefijskih prijetnji i upada u džamije dok služe vjerske obrede.
Sve te alarmantne činjenice, do kojih smo došli iz više relevantnih izvora, upozoravaju da vrije u bosanskom loncu.
Izvor: Slobodna Dalmacija
