Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizira svečano obilježavanje 200. obljetnice rođenja hrvatskog bana, političara i pjesnika Ivana Mažuranića.
Na svečanosti koja će se održati u srijedu, 22. listopada 2014. u 12 sati u atriju palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pozdravnu riječ održat će akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Ugledni članovi akademije održat će referate o Ivanu Mažuraniću i njegovu djelu.
Ivan Mažuranić, hrvatski ban, političar, pjesnik i jezikoslovac, rodio se 11. kolovoza 1814. u Novom Vinodolskom, a umro je 4. kolovoza 1890. u Zagrebu. Studij filozofije, započet u Zagrebu, završio je u Szombathelyu 1835., a pravo je završio na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu 1837. Radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu, a zatim kao odvjetnik u Karlovcu, gdje je napisao najznačajnija književna i publicistička djela. Aktivno je sudjelovao u političkim događajima 1848. i 1849. i bio autor najvažnijih saborskih dokumenata te političkog spisa Hrvati Mađarom. Od 1850. bio je zamjenik državnog nadodvjetnika Hrvatske i Slavonije, a od 1854. državni odvjetnik. Od 1858. do 1872. bio je i predsjednik Matice ilirske. Od 1860. do 1865. bio je predsjednik Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju, odnosno Hrvatske dvorske kancelarije sa sjedištem u Beču te je zaslužan za osnivanje Stola sedmorice u Zagrebu 1862., a imao je i važnu ulogu kod definiranja pravila rada Akademije. Bio je aktivan u radu Hrvatskoga sabora 1861. Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, Mažuranić 1862. pokreće osnivanje proaustrijski orijentirane Samostalne narodne stranke. Nakon poraza na izborima 1865. privremeno se povukao iz politike u koju se vratio 1871. kad je izabran za predsjednika Hrvatskog sabora, a 1873. postaje ban, kao prvi koji nije bio iz plemićkog staleža pa je nazvan banom-pučaninom.
Za njegova banovanja od 1873. do 1880. provedene su brojne reforme kojima je u Hrvatskoj moderizirano školstvo, sudstvo, uprava, zdravstvo i druge javne službe, a 1874. osnovano je i moderno Sveučilište u Zagrebu, kao i druge važne institucije. U to je vrijeme sagrađena i palača HAZU. Kao ban Mažuranić se zalagao za očuvanje hrvatske autonomije i sjedinjenje hrvatskih zemalja.
U svom posljednjem govoru u Saboru Mažuranić je 1886. rekao da vjeruje u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske. Njegov sin pravnik Vladimir Mažuranić bio je predsjednik Akademije od 1918. do 1921., a unuka Ivana Brlić Mažuranić prva žena izabrana za članicu Akademije.
Svoju prvu pjesmu, Vinodolski dolče, da si zdravo!, napisao je kao gimnazijalac, a 1835. javlja se u Danici s pjesmom Primorac Danici. Kao uglednom pjesniku Matica ilirska povjerila mu je da napiše dopunu Gundulićeva Osmana (XIV. i XV. pjevanje), što je on i učinio, a kritika je njegovo djelo proglasila „kongenijalnim“ jer je uspio usvojiti Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini.
Glavno Mažuranićevo književno djelo je ep Smrt Smail-age Čengića iz 1846., sastavljen od 1134 stiha raspoređena u pet pjevanja u kojima je opjevao borbu Crnogoraca protiv osmanlijskog tiranina i istaknuo svoju privrženost idejama slobode i pravde. Smrt Smail-age Čengića najzrelije je djelo hrvatskog romantizma prevođeno na mnoge jezike.
Ivan Mažuranić je 1842. s Jakovom Užarevićem sastavio Njemačko-ilirski slovar kojim je hrvatski jezik obogaćen modernim terminima kao što su tržišno gospodarstvo, računovodstvo, velegrad, veleizdaja, sladoled, nosorog ili kišobran.
Ivan Mažuranić smatra se jednim od najvećih hrvatskih političara i književnika, a njegov lik nalazi se na novčanici od 100 kuna.
