Rezultat cjelokupne aktivnosti SDP-a i SDA u vezi s uspostavom vlasti u Federaciji BiH jest da su “Hrvati u Federaciji majorizirani i faktički svedeni na nacionalnu manjinu, što se nikako ne smije dopustiti”, tvrdi akademik Muhamed Filiović u autorskom tekstu objavljenom u “Dnevnom avazu“. “Ni Željko Komšić ni Lijanovići u političkom smislu nisu Hrvati, što znači da Hrvati nisu zastupljeni u vlasti na adekvatan način”, piše Filipović.
Po njegovom mišljenju, “nova vlast koja se formira pod idejom realizacije volje pobjednika na izborima je lažna i u odnosu na sam rezultat izbora, jer iza nje stoji jedva 30 posto glasača, ali, što je još važnije, u odnosu na predstavljanje konstitutivnih naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine”.
“Takva vlast nema ni moralni ni politički kredibilitet i vodi Federaciju, a zatim i Bosnu i Hercegovinu, ka političkom i državnopravnom rasulu. Naravno, toga nisu svjesni oni koji vode SDP i SDA, mada je SDA i ranije optirala za malu muslimansku državu kao idealno rješenje za muslimane, u čemu je bila onemogućena na poznatom Bošnjačkom saboru, zbog čega se oni boje svakog sličnog sabora kao guje”, piše Filipović, ističući da su “ovakva politika i ponašanje suprotno vitalnim interesima zemlje i države” te da “ovako konstituirana vlast neće moći funkcionirati uz protivljenje tri kantona kojima vlada hrvatska većina, a koja ovu vlast ne priznaje, dok će na nivou Bosne i Hercegovine vlast biti eventualno uspostavljena nasuprot onoj koja će funkcionirati u Federaciji”.
Teško je pretpostaviti da iz toga može proizaći išta drugo osim još dublje konstitutivne i političke krize, smatra Filipović, koji u svom analitičkom osvrtu ne štedi ni hrvatsku politiku u BiH: “Teškoće s ovom situacijom su utoliko veće što ni hrvatska strana, tj. dva HDZ-a, nisu u svojoj politici dosljedna i što u stavovima koje ističu impliciraju tezu separacije. To bi bila velika retardacija hrvatske politike u Bosni i Hercegovini i vraćanje na Tuđmanovu politiku separacije Hrvata i izdvajanja tzv. hrvatskih teritorija, s tendencijom njihovog pripajanja Hrvatskoj.”
“U tom smislu je nužna ozbiljna korekcija sadašnje, a da ne govorimo o odbacivanju vraćanja na prijašnju politiku Hrvata koju je određivao Tuđman”, smatra Filipović te napominje da u BiH “i mimo SDP-a i SDA, ima dovoljno demokratskih snaga koje respektiraju hrvatske interese i koji su sposobni voditi konstruktivnu politiku, tako da se Hrvati ne bi morali zatvarati u neki uski politički ili teritorijalni okvir koji bi ih postavio nasuprot općim i zajedničkim interesima Bosne i Hercegovine”.
Filipović ističe da hrvatska politika u BiH mora služiti interesima Hrvata, ali i cijele BiH i ne smije pasti u zamku da podržava one elemente u BiH kojima je u interesu daljnja destrukcija njene cjelovitosti i jedinstva njenog političkog poretka.
Hrvatska strana bi, piše Filipović, “sada mogla razvijti intenzivniji plodan dijalog sa svim političkim faktorima u BiH koji ne podržavaju avanturističku politiku onih koji su iznad svega željni vlasti i moći i to rade bez obzira na posljedice tog djelovanja u zemlji i interese njene budućnosti”.
“Mislim da bi te snage, snage oponiranja takvoj politici u BiH, mogle sigurno pobijediti i vratiti zemlju na ispravan kurs političkog razvoja koji bi, konačno, otvorio put iz ovog ‘circulusa viciosusa’ u kojem se već godinama nalazimo”, smatra akademik Filipović. [HRijec]
