Potrošači često imaju predrasude prema markama trgovačkih lanaca koji s tim svojim trgovačkim markama žele konkurirati na tržištu i istaknuti svoje proizvode. No jesu li trgovačke marke samo dobar sadržaj u skromnijoj ambalaži ili su lošiji sadržaj u lošijoj ambalaži?
Tim pitanjem pozabavili su se voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo magistar Marijan Katalenić, docentica na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i iz Centra za translacijska i klinička istraživanja Donatela Verbanac te ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Andrea Gros Bošković, koji su bili gosti u emisiji ‘U mreži Prvog’ na Prvom programu Hrvatskog radija.
“Iz iskustva koje imamo, robnim markama je u interesu da budu bolje od robnih maraka drugih lanaca. Prvenstveno se ide na nešto veću kvalitetu od suparnika, uz stalno istraživanje i uspoređivanje određenih vrijednosti s robnim markama drugih lanaca. Međutim, sve to ide do jedne određene granice. Novac je limit.
Na robnim markama se najviše zarađuje, želi se da te robne marke budu bolje nego konkurenti, ali novac igra ulogu. Ne možete staviti ruku u vatru, ali u svakom slučaju možemo reći da tu nekakvu trku za kvalitetom više pokazuju robni lanci nego li brendovi koji smanjuju kvalitetu”, smatra Marijan Katalenić.
Donatela Verbanac kaže: “Veliki robni lanci pokušavaju kroz svoje robne marke skupiti i plasirati što više domaćih proizvođača, koji su mali proizvođači voća, povrća, mesa, isto tako određenih količina začina. Kroz takav plasman tu je i određena kontrola kvalitete koja možda ne bi bila prisutna kada bi se ti proizvodi prodavali na tržnicama. Posebno je to važno jer je dopremanje tih namirnica kontrolirano, od pakiranja, kontrole na samom mjestu pa do distribucije i onda prodaje. I to uvelike doprinosi sigurnosti da to nije kontaminirano. Osobno smatram da te namirnice mogu konkurirati svim ostalim markama.”
Izvor: Tportal
