Od električnih automobila, pa do kotača na solarni pogon, hibridna vozila su val budućnosti. No, kako bi bilo da imamo kamionet koji vozi pomoću energije iz prošlosti?Jedan nekonvencionalni doktorand odlučan je da pretvori prvotno obnovljivo gorivo u efikasni, ekonomični i ekološki poželjni izvor energije za vozila 21. stoljeća.
Rick Bates se još uvijek sjeća jednog ratnog filma koji je vidio kao dijete, a u kojemu drvo spašava situaciju: “Glavni junak uspije pobjeći pred invazijskim japanskim snagama tako da stavi motor na drvo i plin u školski autobus i pobjegne s čitavom hrpom siročadi u autobusu koji – tako prilagođen – vozi na ljuske kokosa.”
Bates kaže da se uvijek pitao bi li uspio ono što funkcionira u filmovima pretvoriti u stvarnost, ali nije ništa po tom pitanju radio sve dok nije ostao bez posla. Tada je upisao doktorat iz bioprocesnog inžinjeringa, na Državnom sveučilištu New York, u Syracusi. Želio je vidjeti, kaže, bi li mogao napraviti kamionet koji će voziti na drva.
Pokazalo se, kako kaže njegov mentor, profesor Klaus Doelle, da autobus s pogonom na kokosove ljuske nije bio u potpunosti plod mašte autora filma “Najdužih stotinu milja”: “To se naširoko koristilo u Europi tijekom i prije Drugog svjetskog rata, a nakon rata u Njemačkoj i Francuskoj, jer nije bilo goriva. To je ustvari jedna vrlo stara tehnologija koja je čisto pala u zaborav.”
Radi se o dobivanju plina iz drva. Kad se drvo grije na visokim temperaturama, uz minimalno kisika, ono ne može u potpunosti sagorjeti. Umjesto toga, stvara plinove koji mogu pokrenuti generatore ili – motore s unutrašnjim sagorjevanjem, dakle s klipovima.
Bates je modificirao svoj Ford kamionet iz 1969. da koristi plin iz drva. Postavio je specijalnu pećicu na drva u teretni stražnji dio kamioneta i spojio ju s motorom pomoću čitave serije vrlo detaljno savijenih i uvijenih cijevi. Vrlo suho, sitno sasjeckano drvo ubaci se u ložište i upali. “Kad se postigne solidan plamen, motor se upali na benzin, a onda nakon pola milje samo se prebaci na plin iz pećice,” objašnjava Bates.
Čitava naprava nije onoliko efikasna kako što je pogon motora benzinom, a nema niti toliko snage, ali Bates i Doelle kažu da ima druge prednosti. Naprimjer, vreća s 18 kilograma drvenih komadića kupi se za tri dolara, a s njom se može voziti 52 kilometra. Kažu da je to jeftinije od benzina, a i poželjnije iz perspektive očuvanja okoliša.
“Drvo izraste za 30 godina, dok za stvaranje fosilnog goriva treba dvjesto, tristo milijuna godina,” kaže Bates.
Profesor Doelle kaže da bi, što se tiče ugljičnog dioksida, netto učinak bio neutralan jer ga drveće uzima iz zraka dok raste. Kad drvo izgori, u zrak se vrati taj isti ugljični dioksid, dakle, kaže, proces je neutralan.
No, drveće, kao izvor drva, tek je početak. Bates se nada da bi jednog dana i otpad s farmi – poput stabljika i orubljenih klipova kukuruza, pšenične slame, pa čak i stočnog izmeta – mogao pretvoriti u obnovljivu energiju za pogon vozila.
Njegov mentor vidi čak inovativniju uporabu takvog pogona: “Zamislite smetlarski kamion koji vozi na plin stvoren od smeća koje taj kamion pokupi!”
Bates i Doelle još moraju izvesti nekoliko testiranja prije nego što im sistem bude spreman za uporabu na cestama. No, kad se to dogodi, kažu, planiraju svima pokazati da kojiput stvari iz filmova nisu samo fantazija. [Glas Amerike]
