Vukovarski dželati Šljivančanin, Mrkšić i Radić izvukli su se s minimalnim kaznama iako su ubili cijeli grad. Nitko nije konstatirao da su sudionici zločinačkog pothvata osmišljenog u Beogradu. Hrvate, međutim, treba kazniti, svakome odrezati 40 godina, Tuđmana proglasiti zločincem, pa neka razmišljaju jesu li ga trebali slijediti
—
Balkanskog krvnika Slobodana Miloševića smrt je spasila presude za ratni zločin. Prije nego što je Haški sud uspio dovršiti proces protiv njega, neosuđeni im je Milošević zakucao tricu, preselio se u pakao i mora da se odande grohotom smije kako je uspio umaknuti farsičnoj međunarodnoj pravdi.
Franju Tuđmana, političara koji je vodio svoj narod u borbi za slobodu, međutim, ni smrt što ga je sustigla prije više od deset godina neće spasiti od toga da u haškim presudama bude proglašen ratnim zločincem. Tako, naime, u ovom trenutku stoje stvari. Franjo Tuđman bio je na čelu međunarodnog zločinačkog pothvata s ciljem uspostavljanja velike Hrvatske na teritoriju BiH, tvrdi haški tužitelj, zahtijevajući zbog toga za šestoricu Hrvata iz BiH 240 godina robije.
No, nije Franjo Tuđman samo međunarodni ratni zločinac. Bilo bi to premalo za političara njegova formata. Haški tužitelj već ga je prokazao kao internog ratnog zločinca koji je sa svojim generalima uspostavio interni zločinački pothvat (dakle, samo za upotrebu u Hrvatskoj!) s ciljem istrebljenja Srba, što se, pak, operacionaliziralo u akciji “Oluja”.
Ironiju na stranu, ali ako nakon tužiteljevih završnih riječi šestorici Hrvata iz BiH netko stvarno misli da se u Haagu ne sudi i Hrvatskoj, najbolje bi bilo da pođe provjeriti koliki mu je kvocijent inteligencije. Prođu li, naime, tužiteljeve kvalifikacije iznesene u predmetima “Oluja” i “Herceg-Bosna”, potvrde li ih i suci u presudama, Hrvatska će biti označena kao zločinačka tvorevina, agresorska država koja se iskazala u rušilačkom i osvajačkom pohodu kako na vlastitom tako i na teritoriju susjedne države.
U Hrvatskoj javno mnijenje koje bi bilo senzibilizirano na haške teme, pogotovo na postupak koji se vodi protiv Hrvata iz BiH, kao da ne postoji. Odnosno, izgurano je na marginu.
Naravno, ima ljudi koji smatraju da je to što se montira u Haagu svojevrsni poslijeratni zločin prema Hrvatskoj, jer se sustavno zanemaruje činjenica da je Hrvatska bila žrtva. No, oni su svedeni na život u ilegali.
Bude li potvrđena teza da je Tuđman osmislio zločinački plan za uspostavu velike Hrvatske, strategija izjednačavanja krvnika i žrtava ući će u veliki finale. Sve su to plemenske igre, s jedne strane velika Srbija, s druge velika Hrvatska, poručuju tužitelji. Sve je to isto. Odnosno, hrvatski je grijeh čak i nešto veći.
Vukovarski dželati Šljivančanin, Mrkšić i Radić izvukli su se s minimalnim kaznama iako su ubili cijeli grad. Nitko nije konstatirao da su sudionici zločinačkog pothvata osmišljenog u Beogradu. Hrvate, međutim, treba kazniti, svakome odrezati 40 godina, Tuđmana proglasiti zločincem, pa neka razmišljaju jesu li ga trebali slijediti.
Službena politika RH već dugo ne zna kako se postaviti prema konstrukcijama haškog tužitelja. U tom nesnalaženju odavno se izgubio osjećaj i za pravo i za pravdu. Hrvatska ostavlja dojam inferiornosti, a teško da će se to promijeniti sad dok se čeka zatvaranje poglavlja 23., zlatne ulaznice u EU. Dotad će, pak, i trojici hrvatskih generala sudbina biti zapečaćena.
Mladenka Šarić | Glas Slavonije
