Na Bobovcu održano deseto hodočašće i Osmi molitveni dan za Domovinu

Na poziv nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, vjernici Nadbiskupije vrhbosanske, 22. listopada okupili su se na Misi za domovinu na kraljevskom gradu Bobovcu kod Kraljeve Sutjeske. Njima su se, po osmi put, pridružili vjernici-katolici djelatnici Ministarstva obrane BiH na čelu sa zamjenicom ministra obrane g. Marinom Pendeš, pripadnici Oružanih snaga BiH i policajci na svim županijskim, entitetskim i državnim razinama. Euharistiju na ostacima kasnoantičke utvrde i srednjovjekovnog grada Bobovca, pedesetak kilometara sjeverno od Sarajeva nadomak franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, predslavio je kardinal Puljić. Suslavilo je četrdesetak svećenika među kojima su bili svi vojni kapelani u BiH kao i trojica vojnih kapelana iz Republike Hrvatske.

Pozdrav kardinalu Puljiću i svim nazočnima uputio je glavni kapelan vlč. Željko Čuturić podsjećajući da su se tu okupili, kao i obično, u subotu koja je najbliža danu smrti posljednje bosanske kraljice Katarine preminule 25. listopada 1478. Potom je pročitao pozdrav vojnog biskupa u BiH mons. dr. Tome Vukšića koji u Rimu sudjeluje na susretu sa svim vojnim biskupima svijeta te je upravo u to vrijeme bio u audijenciji kod pape Benedikta XVI. zamolivši ga za sve hodočasnike na Bobovcu.

Molitveni pohod

„Pozdravljajući s osobitim poštovanjem i velikom radošću sve vas, okupljene na molitvenom pohodu starom kraljevskom gradu Bobovcu, kao vojni biskup u Bosni i Hercegovini, zahvaljujem Providnosti Božjoj što je mudro nadahnula zamisao molitvenoga pohoda za Domovinu i svima vama, na čelu s uzoritim gospodinom Kardinalom, koji svojom mudrošću i pobožnošću tu lijepu zamisao, što sretno traje već godinama, polako pretvarate u duhovnu tradiciju“, napisao je biskup Vukšić posebno pozdravljajući trojicu vojnih kapelana iz Hrvatske. „Iskreno se nadamo – kako ja, tako vjerujem i svi vi okupljeni na Bobovcu – da su ova trojica sretna prethodnica službenih i brojnijih dolazaka na Bobovac pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske narednih godina. Slično kao što se mi iz BiH svake godine početkom listopada pridružujemo vojnom hodočašću u Mariju Bistricu“, stoji u pozdravu biskupa Vukšića uz želju da hodočasnici, „duhom obnovljeni na Bobovcu i zato još bolji negoli jučer, pod zaštitom svojih anđela čuvara, svi se sretno vratili svojim obiteljima i prijateljima“.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da na korijenima svoje povijesti žele sebi posvijestiti gdje žive i što žive te moliti za domovinu Bosnu i Hercegovinu. Progovorio je o domovini iz biblijskog gledanja podsjećajući da je Gospodin pozvao Abrahama da pođe iz kraja očinskog te ide u drugi kraj koji mu postaje domovinom. Istaknuo je da izraelski narod doživljava domovinu kao dar jer mu ona čuva grobove otaca. „Ona mu je zato sveta. Domovina mu čuva i svetište u kojem se nalazi kovčeg zavjetni. Ona mu čuva i grad Jeruzalem u kojem se nalazi hram kao simbol identiteta. Božjem narodu domovina je i dio vjere jer Bog tu s njima komunicira“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući da je izraelski narod doživio gorko iskustvo progonstva kada im je domovina bila oskvrnjena, a svetišta su im oskvrnuta i spaljena. Rekao je da im u upravo u tim trenucima ta svetišta bila sveta i draga.

Kardinal Puljić je potom progovorio o Isusu Kristu koji se rodio u određenom kraju i zavičaju. Posebno je istaknuo trenutak kada je Isus zaplakao nad gradom Jeruzalemom čime pokazuje koliko ga je vodio. Naglasio je da je Isus govorio o vječnoj domovini koja je za sve ljude i sve narode i za svu vječnost. Osvrnuo se i na gorčinu koju su doživjeli mnogi koji su tijekom rata prognani iz Bosne i Hercegovine što ga je potaknulo da prije deset godine pozove sve na molitvu za domovinu na Bobovcu. Naglasio je da tu žele pokazati ljubav prema svom narodu, rodnom kraju i zavičaju, ali i prema svima drugim narodima i ljudima koji žive u toj zemlji. „Na taj način povezali smo s nama i sve one koji su osjetili svu gorčinu progonstva i tuđine kako bi rado navratili u ove krajeve i kako ne bi zaboravili grobove svojih predaka. Svet je osjećaj znati i pohađati grobove svojih predaka. Došli smo ovdje kako bi pokazali da poštujemo svoju povijest. Možda je dovoljno ne poznajemo. Nije ni čudno jer se u ovoj zemlji naučavaju tri različite povijesti“, kazao je kardinal Puljić napominjući kako je potrebno shvatiti da svaki narod, gledajući svoju povijest, sebe prepoznaje i hrabrije stasa u sadašnjosti za budućnost. „Zato sam odlučio da molimo ovdje kako bi moj hrvatski narod shvatio i prepoznao svoje korijenje i rastao u ljubavi prema svom identitetu“, rekao je kardinal Puljić.
Molitvu vjernika izrekli su pripadnici Oružanih snaga, redarstvenici i djelatnici Ministarstva obrane. Zamjenica ministra g. Pendeš darovala je kardinalu Puljiću prigodnu sliku, a to je učinio i djelatnik Državne granične službe iz Doljana g. Ante Medić. Tijekom Mise pjevao je zbor Katoličkog školskog centra „Sveti Pavao“ iz Zenice pod ravnanjem nastavnika glazbe g. Davorina Bošnjakovića.

Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara

Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša.
U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš – muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostatci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Po padinama dvaju istaknutih visova unutar grada razasuti su ulomci prethistorijskog zemljanog posuđa koji pokazuju karakteristike brončanog i željeznog doba. Od kasnoantičke utvrde očuvan je samo jedan zid koji je ukomponiran u glavnu kulu Bobovca. Sitni arheološki predmeti rimske provenijencije su: ulomci krovnog crijepa i novčić-sestercij.
Ostaci srednjovjekovnoga grada pokazuju urbanu zbijenost, tipičnu za dvorce srednjega vijeka. Osnovne komponente sačinjavaju: bedemi sa sedam isturenih kula, glavna kula sa kompleksom vladarskog dvora, koji vrše ulogu gradske akropole (tvrđave), kompleks sakralnih objekata na vještačkom zaravanku Crkvici – gdje se već godinama slavi misa za Domovinu -, mali trg ispred crkve sa cisternom u sredini, stambeno naselje sa zanatskim radionicama unutar bedema, dva manja naselja izvan gradskih zidina, groblje i dr.
Posebno je zanimljiv kompleks vladarskog dvora izgrađen na tri vještačke nivelirane terase, s dvije palače, pomoćnim zgradama, zanatskim radionicama, cisternom i dvorskom kapelom.
U predjelu Crkvice otkriveni su temelji jedne oveće, tek započete troapsidalne crkve, franjevačkog samostana i kraljevske grobne kapele. Kapela je bila oslikana freskama i ukrašena bogatom kamenom dekoracijom. Od spomenika kraljevske obitelji nađeni su dijelovi četiri nadgrobne ploče – one kralja Tvrtka II. i kralja Tomaša – po umjetničkoj obradi, spadaju među najbolja ostvarenja srednjoeuropskog kulturnog kruga 15. stoljeća.
Od pokretnih arheoloških predmeta važna su tri brončana zvona, ulomci keramičkih pećnjaka, dijelovi keramičkih svjetiljki, te brojni ulomci zemljanog posuđa, predmeti od željeza i dr. Bobovac je, bar jednim svojom dijelom, izgrađen u prvoj polovici 14. stoljeća dok se vladarski dvor gradio sukcesivno sve do sredine 15. stoljeća.

Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru.

Izvor: kta