Na današnji dan, 26. rujna 1976. godine, preminuo je prvi hrvatski nobelovac Lavoslav Ružička (Vukovar, 13. rujna 1887. – Mammern na Bodenskom jezeru, 26. rujna 1976.).
Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine, zajedno s njemačkim kemičarem Adolfom Butendandtom za istraživanja polimetilena i viših terpena. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za znanost, dva za medicinu, te po jedan za prirodoslovne znanosti i pravo). Bio je član 18 znanstvenih akademija, uključujući i Papinsku akademiju. Također je bio i počasni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Ružičkini prvi radovi bili su s područja prirodnih spojeva i čitav svoj život ostao je na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom terpena – veoma interesantnog industriji parfema.
Namjeravao je započeti samostalna istraživanja, te je uspostavio uspješnu i produktivnu suradnju s “Cie Company” (kasnije “Firmenich”) u Ženevi. Godine 1927. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u Nizozemskoj. Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u Švicarsku, gdje postaje vodeći stručnjak na području kemijske industrije. Ponovno u Zürichu, na “ETH”-u postaje profesor organske kemije i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i steroide.
Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona), njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske kemije.
Iako je primio švicarsko državljanstvo, Hrvatsku je smatrao svojom domovinom te je pomogao mnogim hrvatskim kemičarima. Neki njegovi suradnici postigli su visoke rezultate, primjerice Vladimir Prelog, također dobitnik Nobelove nagrade za kemiju.
U vrijeme komunističke vlasti u Jugoslaviji se o njemu nije govorilo, o čemu je u povodu obilježavanja 130. obljetnice Ružičkina rođenja svjedočio akademik Pavao Pavličić, voditelj Zavoda HAZU u Vukovaru.
Istaknuo je kako je vrlo važno to što Vukovar obilježava te obljetnice, posebice zato što je dugo bio zanemaren. “Mogu posvjedočiti da sam kao Vukovarac za Ružičku čuo tek s 15 godina. O njemu se nije smjelo govoriti, i zato je to velika stvar. Slučaj Lavoslava Ružičke daje svakome priliku za razmišljanje o odnosu maloga grada i velikog svijeta te velikog čovjeka i njegova zavičaja”, rekao je akademik Pavličić. (ZG express)
