Danas se navršava 20 godina otkako je Opća skupština UN-a primila BiH u svoje članstvo. Dvadeset godina kasnije, bh. društvo i dalje je podijeljeno po nacionalnoj osnovi kao i kada je zemlja primljena u članstvo.
22. svibnja 1992. godine tadašnja Republika BiH je jednoglasno primljena u članstvo UN-a rezolucijom 46/237 Opće skupštine UN-a. Učinjeno je to nakon referenduma o nezavisnosti u BiH, na kome su za nezavisnost glasovali uglavnom Bošnjaci i Hrvati.
Većina političara i analitičara se danas slaže barem u tome da je od tada do danas najveći diplomatski uspjeh BiH bilo predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN-a kao nestalne članice.
Vijećem sigurnosti je 20. svibnja 1992. godine usvojio odluku kojom se preporučuje Općoj skupštini da se tadašnja Republika BiH primi u članstvo Ujedinjenih naroda. Usvojena je rezolucija 755 kojom je podržana ova preporuka.
Dva dana kasnije, BiH je primljena u članstvo UN-a i to je svakako jedan od najznačajnijih datuma u povijesti BiH, kaže profesor na Sveučilištu u Mostaru, Mile Lasić, ali istovremeno dodaje: “Mislim da smo i danas nigdje i da je riječ o tome da nismo bili su stanju nakon međunarodnog priznanja izvršiti unutarnje i međusobno priznanje takvih kakvi jesmo.”
Lasić, inače bivši jugoslavenski diplomat, kaže da je nakon tog 22. svibnja sve moglo biti drugačije da nije bilo ideologija koje su se bazirale na strogo nacionalnim principima.
Prije 20 godina Općoj skupštini UN-a obratio se tadašnji ministar vanjskih poslova Republike BiH Haris Silajdžić, a činu prijema prisustvovao je i tadašnji predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović. Nekadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH i član HDZ-a BiH Ivo Miro Jović kaže da struktura bh. delegacije u New Yorku nije zastupala cijelu zemlju: “Sama ta struktura odavala je eventualnu mogućnost ciljeva rata i budućnosti kakva se vidi u BiH”.
Dragan Čavić, bivši predsjednik RS, danas predsjednik Demokratske partije kaže da ne treba zaboraviti da je u vrijeme primanja tadašnje Republike BiH u UN-a u BiH trajao rat: “To je bilo vrijeme u kojem je upravo i ta odluka o izdvajanju BiH, samo dijela njenih građana, podrškom na referendumu, bila između ostalog i uzrok za nastavak sukoba unutar BiH. Praktično, BiH je članica UN-a od Daytona, od 1995. jer je Daytonskim mirovnim sporazumom dobila strukturu koja je prihvatljiva svima.”
Dvadeset godina kasnije Čavić kaže da je BiH napredovala sa stanovišta stabilizacije mira unutar zemlje i regije, što određuje i perspektivu BiH: “U pravom smislu riječi BiH će biti članica UN-a onog trenutka kada postane članica EU-a”, zaključuje Čavić.
Član Stranke za BiH Beriz Belkić kaže da je prijem BiH u UN bio znak pravde, sigurnosti i zaštite zemlje: “Nažalost dalji razvoj događaja me je prilično demantirao. BiH jest dalje tamo gdje je i bila, zastava se nalazi tamo gdje je bila prije 20 godina, ali moja očekivanja se nisu ispunila. Ja sam mislio da će doći do okupljanja ljudi oko te zastave i integracije društva”.
Ipak, svi se slažu da je možda jedan od najvećih poslijeratnih diplomatskih uspjeha BiH bio razdoblje posljednje dvije godine, kada je BiH bila nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a.
U tom razdoblju, u siječnju 2011. godine BiH je dobila i jednomjesečno predsjedavanje ovim tijelom. Direktor Centra za međunarodne odnose iz Banje Luke Miloš Šolaja smatra da BiH nije iskoristila to razdoblje jer neusaglašeno djeluje na međunarodnom planu: “…i što se svi ne identificirau sa BiH kao subjektom međunarodnih odnosa ni sa njenom unutarnjom situacijom, tako da je sve to nekako otišlo u vjetar. Ne može se reći da je ovih 20 godina nešto posebno plodonosno.“
Sličnog je mišljenja i bivši ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić :”Mislim da je to bila jedna lijepa epizoda, ali nedovoljno iskorištena. BiH je to mogla daleko daleko bolje iskoristiti ali bolje i da je bilo, nego da nije.“
Na isti dan prije 20 godna u Ujedinjene narode primljene su Hrvatska i Slovenija. Kada je riječ o BiH sigurno je da pomaka ima ali je i činjenica da je pred BiH dug put pristupanja EU. [Deutsche Welle]
