Početkom 20. stoljeća, više od dva milijuna Amerikanca afričkog podrijetla ostavilo je svoje domove i farme na jugu i preselilo se u industrijske gradove na sjeveru, kako bi pobjegli pred rasizom, u potrazi za boljim poslovima i sretnijim životom.
Masovna seoba postala je poznata po nazivu “Velika migracija”, a usljedila je i druga – nakon Drugog svjetskog rata.
Do 1970. – kada je popis stanovništva pokazao da 80 posto Amerikanaca afričkog podrijetla živi u velikim gradovima – bilo je jasno da su crnci postali pretežito urbani segmet američkog društva.
Danas je zamjetna masovna migracija crnaca ‘u obrnutom pravcu’ – kako je to nazvao dnevnik “USA Today” – “svojim južnjačkim korjenima”. Između 2000. i 2010. afro-američko stanovništvo Floride poraslo je za 587 tisuća, Georgie za 579 tisuća, a Sjeverne Caroline za 297 tisuća.
Radi se o kvaliteti života – izjavio je za USA Today, Mike Morton, umirovljeni zatvorski stražar, koji je odselio iz New York Cityja u gradić Palm Coast, na Floridi. “Sada kad posjetim New York, to je za mene pravi kulturni šok” – kaže Mike Morton, kojem u New Yorku najviše smetaju sirene prve pomoći.
Popis stanovništva iz 2010. godine pokazao je da 57 posto američkih crnaca danas živi u južnim državama, što predstavlja najviši postotak u pola stoljeća.
Neki su Amerikanci afričkog podrijetla izjavili da su se vratili na jug, ili prvi put tamo odselili, zbog toplije klime, zbog toga što na Jugu ima manje kriminala, kako bi bili bliže rodbini ili zbog nižih cijena stanovanja i nižih poreza.
No, neki kažu da su zažalili što su se preselili, jer na jugu ima previše umiovljenika, nedovoljno prilika za zaposlenje, nema javnog prijevoza a i kulturni život nije baš na visini.
Sljedeći će popis stanovništva 2020. godine pokaza će je li selidba velikog broja Amerikanca afričkog podrijetla na jug dovoljna kako bi ju se smatralo trećom Velikom migracijom.
