Broj nestalih vrsta kornjača se smanjuje jer sejšelska kornjača Pelusios Seychellensis nije ni postojala, otkriveno je genetskim analizama, objavljeno je u rezultatima istraživanja.
Kornjače su među najugroženijim kralježnjacima, a od 320 vrsta s tog otoka endemske kornjače su najugroženije jer im prijete druge vrste i čovjek.
Slatkovodna kornjača Pelusios seychellensis bila je od 2003. na popisu izumrlih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode (UICN). Bila su poznata samo tri primjerka te sejšelske kornjače otkrivene 1895. na neutvrđenom dijelu otoka u Indijskom oceanu, a čuvaju se u bečkome Muzeju prirodnih znanosti i u hamburškome Zoološkom vrtu.
“Od tada nije pronađen nijedan primjerak te vrste pa je zaključeno da je ona izumrla”, priopćio je Uwe Fritz, direktor Zoološkog muzeja Kolekcije prirodne znanosti Senckenberg u Dresdenu.
No, biolozi su pogrešno vjerovali da je riječ o posebnoj vrsti kornjača, otkrilo je istraživanje čiji su rezultati objavljeni jučer u znanstvenom časopisu PLOS ONE.
“Proučili smo DNK primjerka iz Beča i otkrili da nije riječ o posebnoj vrsti kornjače”, rekao je Fritz.
Sejšelska kornjača pripada drugoj vrsti kornjača – Pelusios Castanes, vrlo rasprostranjenoj u zapadnoj Africi, koju su ljudi 1820. prenijeli na Gvadalupu. Njemački biolog zaključio je da vrsta Pelusios Seychellensis opisana 1906. nije nikada ni postojala.
“Dugo su se znanstvenici čudili sličnosti sejšelske kornjače sa zapadnoafričkom kornjačom, ali s obzirom na toliku udaljenost, smatralo se da je riječ o nekoj drugoj vrsti”, objasnio je Uwe Fritz.
Afričku kornjaču čovjek je mogao odnijeti na Sejšele, a pogreška je mogla nastati i pri etiketiranju tijekom uzimanja uzoraka 1895. Neki kralježnjaci pogrešno su opisani kao nova vrsta koja se razlikuje od poznatih vrsta, ali s pogrešnim geografskim podatcima, naglašava se u rezultatima istraživanja.
