Norveška obilato ima i vlastite nafte, ali usprkos tome je i to zemlja s najviše električnih automobila po glavi stanovnika. To nije slučajnost niti hir tržišta, nego rezultat promišljene i dugoročne politike.
Andreassen je ponosni vlasnik novog električnog automobila marke Nissan Leaf. Time je on jedan od preko 4.000 Norvežana koji su kupili električni automobil – samo ove godine! Kako sada stvari stoje, čak devet posto svih prodanih automobila ove godine su bili na električni pogon.
“Automobili su u Norveškoj izuzetno skupi zbog načina kako se plaća porez na vozila”, objašnjava nam Andereassen. “Oni ovdje koštaju često i duplo više nego u drugim zemljama, ali u osnovi, nema uopće poreza na električna vozila. Zato, kad bi kupovali automobil s benzinskim ili dizel motorom mi bi za njih platili otprilike isto kao i na e-auto.”
Espen Andreassen i drugi vlasnici električnih automobila uživaju i druge povlastice. Jedna od najpopularnijih jest da oni smiju voziti i linijom na cesti koja je rezervirana za javni prijevoz. Zato se električnim vozilima i u najvećim gužvama mnogo brže stiže do cilja, što u mnogim gradovima Norveške znači i upola kraće vrijeme za vožnju.
“Za nas je to fantastično. Obično odvezemo djecu u vrtić i vozimo se moja žena i ja zajedno. To nam štedi gomilu vremena”, hvali se Andreassen.
Deset godina bitke
Norveška električna revolucija na cestama se dešava brzo, a u posljednje tri godine prodaja električnih automobila raste vrtoglavom brzinom. Ali to je zapravo rezultat dugih godina lobiranja Udruge vlasnika električnih automobila.
“Dugo nam je trebalo da dođemo do tih povlastica”, priznaje predsjednik te udruge, Snorre Sletvold.
“Počelo je oslobađanjem od uvoznih nameta za takve automobile i oslobađanjem plaćanja poreza kod prve registracije. Sad smo došli već do toga da električni automobili ne plaćaju parkirališne pristojbe, oslobođeni su plaćanja cestarina na autocestama, izuzeti su od PDV-a i smiju voziti tamo gdje je rezervirano za javni prijevoz. Trebalo nam je deset godina da dobijemo sve te povlastice u Norveškoj”, objašnjava predsjednik norveške udruge električnih vozila.
Rezultati takvog naglog porasta broja električnih vozila se vide i u zaštiti okoliša. Prosječna emisija ugljičnog dioksida svih vozila u Norveškoj je sada još samo 118 grama po kilometru – već prošle godine je bila 125 g/km. To su iznosi o kojima druge zemlje u Europi mogu samo sanjati.
More nafte
Ipak, čuju se i glasovi kritike koji tvrde kako su sve te mjere zapravo kap u moru kada je riječ o odgovornosti Norveške za ukupnu klimatsku promjenu naše planete. Jer, ta zemlja je osmi po veličini izvoznik nafte na svijetu i treći na ljestvici izvoznika zemnog plina.
“Makar je Norveška zemlja s najviše električnih automobila po broju stanovnika, ona sigurno neće spasiti svijet”, smatra Lars Haltbrekken, predsjednik norveškog ogranka organizacije Prijatelji Zemlje (Friends of the Earth).
“Ono što Norveška znači za zaštitu okoliša, to su njena ogromna naftna i polja zemnog plina.” Drugim riječima, kako su izračunali u toj organizaciji za zaštitu okoliša, norveška eksploatacija nafte i plina znači da je “zaslužna” za emisiju ugljičnog dioksida koji je ravan potrošnji 40 milijuna osobnih vozila.
Povrh toga, kritičari ističu kako električna vozila ne znače da se tako stvara mnogo manje ugljičnog dioksida nego s “običnim” automobilima. Jer, kod njih treba zbrojiti i potrošnju energije kod proizvodnje akumulatora, a onda je tu opet nafta i plin u termoelektranama gdje se dobiva električna energija za njihov pogon. Kad se sve to zbroji, onda ta “čista” električna vozila stvaraju mnogo više CO2 nego što se to vjeruje.
Doduše, Norveška barem na svom području teži i “čistoj” električnoj energiji. Usprkos obilju plina i nafte, gotovo čitava električna energija stiže iz hidroelektrana, što opet smanjuje emisiju ugljičnog dioksida.
Koliko će trajati taj raj?
Norveški parlament je velikodušno zajamčio povlastice vlasnicima električnih automobila sve do 2017. godine. Ali ako se nastavi prodavati toliko automobila, morat će se razmisliti o ukidanju barem nekih od njih.
“Naravno da će linije rezervirane za javni prijevoz jednog dana biti zabranjene i za električne automobile. Ali onda se može razmisliti o drugim oblicima poticaja kupnje takvih vozila, na primjer putem dodatnog poreza na fosilno gorivo za automobile”, smatra Snorre Sletvold iz Udruge električnih vozila.
S druge strane, proizvođači električnih vozila Norvešku smatraju rajem – bez obzira što bi se ti idealni odnosi mogli promijeniti. Tako na primjer Esben Pedersen iz američke tvrtke Tesla Motors ističe: “Norveška je za nas daleko najveće tržište u Europi i trenutno je drugo po veličini tržište na svijetu.”
Jer usprkos cijeni tih luksuznih električnih vozila koje tek počinju kod 71.400 eura, Teslin model S je postao najprodavaniji automobil u Norveškoj ovog rujna i čak je Volkswagenov Golf potisnuo na drugo mjesto.
“Dok političari drugdje po Europi samo pričaju, u Norveškoj oni i djeluju i tu je električno vozilo nacionalna politika kakva ne postoji nigdje drugdje u Europi”, smatra predstavnik Tesla Motors. Ta politika je navela i njegovu tvrtku da uloži u čitavu mrežu mjesta za ekspresno punjenje električnih vozila gdje se baterije napune već za manje od sat vremena.
Ponosni novi vlasnik Nissana Leafa Espen Andreassen, srcem je i dušom uz politiku koju provodi njegova domovina i uvjeren je kako bi i druge zemlje trebale slijediti primjer Norveške: “Ne možemo čekati da se prvo potroše zalihe ostalog goriva pa da tek onda počnemo razvijati, voziti i kupovati električna vozila. Količina obnovljive energije u Europskoj uniji ionako raste obzirom na druge izvore, tako da će vremenom biti bolje. Ali mi moramo barem pokušati i vidjeti, da li funkcionira.”
U svakom slučaju, što zbog ekološke svijesti, a što zbog besplatnog parkiranja i vožnje autocestama, mnogi Norvežani misle slično kao i Andreassen: preko 50% građana želi da njihov slijedeći automobil bude električni – ili barem na hibridni pogon.
Izvor: Deutsche Welle
