BiH može opstati i napredovati samo uz poštovanje prava svih triju naroda. Ako se jednog od njih isključi, kao što to čini Lagumdžija, ugrožava se njeno krhko ustrojstvo, a time i njen opstanak
Piše: Marko Barišić | Vjesnik.hr
Iako je prošlo više od tri mjeseca od parlamentarnih izbora u BiH, nova vlast još nije na vidiku. Glavni je krivac za takvo stanje politički čelnik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija koji političkim nasiljem i spletkama želi formirati vlast i u Federaciji i na razini države bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u BiH.
Premda su HDZ BiH i HDZ 1990. osvojili više od 90 posto glasova hrvatskih birača, Lagumdžija pokušava novu vlast sastaviti bez njih. Uz to, čelnik SDP-a BiH želi za sebe i mjesto predsjedatelja Vijeća ministara BiH iako bi ta pozicija, po nepisanom pravilu rotacije, sada trebala pripasti Hrvatima (u prošla dva mandata na tom mjestu bili su najprije Bošnjak a potom Srbin).
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina prilično složena država u kojoj tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) žive u dva entiteta (prva dva pretežito u Federaciji BiH a potonji su većina u Republici Srpskoj), takvi pokušaji ignoriranja političke volje jednog konstitutivnog naroda (u ovom slučaju Hrvata) nužno vode prema političkom sukobu, a u konačnici i prema destabilizaciji same države.
Naime, ni jedan narod, pa tako ni bosanskohercegovački Hrvati, neće se pomiriti s time da ih u tijelima vlasti zastupaju predstavnici, uza sve ograde, ipak marginalnih stranaka iz njihova korpusa koje su jedva uspjele prijeći izborni prag.
Takva Lagumdžijina politika, na žalost, nije tek incident novijeg datuma, nego nastavak dosadašnje prakse koju je demonstrirao pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kandidirajući u ime svoje stranke, SDP-a BiH, Željka Komšića za tu funkciju, dao je priliku Bošnjacima, zato što su brojniji, da ponovno izaberu hrvatskog predstavnika u tom tijelu. Slijedom toga, u Predsjedništvu BiH, koje ima tri člana, Bošnjaci sada imaju dva svoja predstavnika (od kojih se jedan izjašnjava kao Hrvat), Srbi jednoga, a Hrvati – nijednoga.
Takvo mešetarenje s Predsjedništvom BiH Lagumdžija sada pokušava prenijeti i na vlade Federacije BiH te na Vijeće ministara BiH. Tamo ne mogu doći legitimni predstavnici hrvatskog naroda slijedom izbornih rezultata nego oni Hrvati za koje Lagumdžija odredi da su “dobri i podobni” za predstavljanje hrvatskog naroda.
Takvu političku praksu na ovim prostorima posljednji je provodio bivši srbijanski lider Slobodan Milošević. Potkraj SFRJ, Milošević je tako za predstavnika Albanaca izabrao Sejdu Bajramovića iako potonji nije imao nikakav izborni legitimitet. Zauzvrat, Sejdo je klimao glavom na svaki Miloševićev potez pa i na onaj kojim je utirao put prema represiji na Kosovu.
Stoga ne čudi što su brojni analitičari ustvrdili kako je Zlatko Lagumdžija, kada se gleda njegov sustav političkog vladanja, Miloševićeva politička kopija u BiH. Njegova trenutna meta tamošnji su Hrvati, ali sutra to mogu biti i Srbi.
Prirodno je da bi i njegova vladavina – ako mu međunarodna zajednica koja još uvijek ima nadzornu ulogu u BiH dopusti formiranje takve nelegitimne vlasti – vodila, kao što je uostalom i Miloševićeva, prema novim sukobima i kaosu. Na tu opasnost upozorava i model propagande koju posljednjih dana demonstriraju njemu odani mediji protiv onih koji nisu podržali takvu politiku.
Zato Lagumdžiju treba zaustaviti na vrijeme. Političar koji želi vladati uz pomoć njemu podobnih pripadnika a ne legitimnih predstavnika hrvatskog naroda opasnost je i za samu BiH. Ta država može opstati i napredovati samo uz poštovanje prava svih triju naroda. Ako se jednog od njih isključi, kao što to čini Lagumdžija, ugrožava se i njeno krhko ustrojstvo, a time i njen opstanak.
