Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u intervjuu za ruski servis Radija Slobodna Europa izjavio je da se u trenutačnoj krizi u BiH ne radi o Vijeću ministara BiH, nego o ‘eksperimentu koji se zove BiH’ i principu raspodjele funkcija među pripadnicima tri naroda. Dodik kaže da predstavnici RS-a neće odustati od zahtjeva za četiri ministarstva na državnoj razini, te naglašava da politički predstavnici Srba samo žele da zaštite RS i osiguraju poštivanje Ustava BiH.
Ovaj razgovor, u kojem Dodik iznosi, blago rečeno, vrlo provokativne stavove o BiH i političkim prilikama u BiH, prenosimo s portala Radija Slobodna Europa, uz određene jezične intervencije:
Već više od godinu dana Bosna i Hercegovina nije bila u stanju formirati Vijeće ministara. Tko je kriv za to? Što se događa u ovoj zemlji?
– Došli ste u zemlju koja je napravljena, ne voljom naroda koji ovdje živi, nego međunarodnom voljom da se dođe do sporazuma koji je iz ovih ili onih razloga prihvaćen i potpisan, a to je Daytonski sporazum. Da bih to objasnio, treba mi čitava emisija. Situacija oko izbora Vijeća ministara odražava stanje zemlje BiH i činjenicu da narodi koji žive u ovoj Bosni nikada se nisu izjasnili žele li u njoj živjeti. Jedni žele majorizaciju i manifestaciju moći većine u odnosu na druge narode koji ne žele živjeti u takvim uvjetima. Sve se svodi na neke fotelje, a ovaj izbor je tipično vezan isključivo za koncepte i gledanje u BiH. Daytonski balans je napravio BiH sastavljenu od dva entiteta i tri konstutivna naroda. U BiH je sve vezano za entitete i konstutivne narode.
Liberalnim političarima svijeta nije odgovaralo i oni žele ojačati individualnost koja bi morala biti neupitna i da građanski koncept bude taj koji zamjenjuje koncept suverenih konstutivnih naroda, i time mijenja politički sustav u BiH do mjere da uopće nije važno tko koga predstavlja, mada u Ustavu to sve jasno piše. Predstavnici na razini BiH moraju predstavljati narod iz kojeg dolaze. Ovdje se pojavio problem tko predstavlja narod. Neki ne vole o tome pričati jer misle da je to irelevantno. Ovdje je to veoma važno pitanje. Predstavnik može biti onaj tko ima mandat da nekoga predstavlja. Da bi imao neko mandat, ili mora biti relevantno izabran na legalnim izborima, ili da od nekih tijela koji imaju legitimitet izbora dobiju taj mandat.
Bošnjaci Muslimani u BiH su potegli za tim da ovladaju pozicijama koje pripadaju drugim konstuktivnim narodima. Tako se dogodilo da su člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda izabrali glasovi Bošnjaka, što se može jasno zbrojiti i vidjeti kroz izbor koji se događao. To je dovelo do nepovjerenja i osjećaja prevare koja se sprema u suštini ukoliko se bude jurio način na koji to žele ljudi iz bošnjačkog naroda. Zato nismo imali uspjeh.
Nama je primarno da zaštitimo interese RS. Predstavljam RS i političku stranku u kojoj su dominantni glasovi Srba. Ima tu i bošnjačkih i hrvatskih glasova i mi to poštujemo. Oni u strukturama naših imenovanja imaju određena mjesta, ali na razini BiH je sasvim drugačija situacija. Mi tamo idemo kao predstavnici RS i predstavljamo Srbe. U tom pogledu samo želimo poštivati Ustav. U Ustavu piše da nama pripada jedna trećina ministarskih mjesta što čini četiri ministarska mjesta. Od nas se traži da odustanemo od četiri ministarska mjesta i da još dodatno odustanemo od rotacije koja je bila ranije zapisana u Ustavu, ali je to ukinuo Pedy Ashdown svojom arogantnom politikom. Naravno da je to nemoguće i mi ne možemo kršiti Ustav. Nemam namjeru izjašnjavati se kao optimist ili pesimist po tom pitanju.
Ovdje je primarno pitanje Bosna, a ne Vijeće ministara. Samo naivni misle da se ovdje radi o Vijeću ministara. Svijet i dalje želi nastaviti s eksperimentom koji se zove BiH, bez obzira koliko puta se pokazalo kao neuspješan. I nama se smučilo biti onaj dio koji se ubacuje u epruvetu i miješa od stana nekih neizabranih stranaca koji ovdje pokušavaju napraviti alkemiju. Ovdje su nespojivi kemijski elementi.
Hoće li situacija sa središnjom vlasti u Bosni imati nekakav utjecaj na ono što se događa u Republici Srpskoj?
– Oni ne utječu ni na što, samo smetaju. Pokazali su se kao golema smetnja. Koncentracija i arogancija međunarodne zajednice na pitanje jačanje institucija u BiH povukla je ogroman novac koji se tamo troši. Imamo 22.000 zaposlenih u BiH koji primaju plaće, a nema nikakve koristi od njih. Borba za identifikaciju kod Bošnjaka je isključivo vezana za to da se stvori kakva takva BiH. To je narod koga nema nigdje, nego samo u BiH. To je narod koji je sam sebe proglasio narodom 1993. godine. Oni ne mogu izgraditi vlastiti identitet, ako ne unište identitet drugih konstitutivnih naroda. U odnosima sa svijetom imamo dovoljno kapaciteta da to činimo s onima koji to hoće, a oni koji neće, nitko ih ne može natjerati. BiH je izvještačena u mnogo čemu, pa i u tim kapacitetima koji su okrenuti prema inozemstvu. Mi nismo osjetili neku korist od “efikasne vlasti u BiH”. Više nam je smetala, nego pomagala.
Možda bi bilo lakše za Republiku Srpsku napustiti savez i slijedite vlastiti put?
– Hoćemo li ili nećemo ići svojim putem, ne ovisi samo od nas. Ovdje je prije nekoliko mjeseci, za potrebe nekih stranih institucija, Gallup radio intervju stanovništva o pitanju žele li ostati u BiH ili ne. U RS je 88 posto anketiranih reklo da ne želi ostati u BiH. To su Gallupove informacije. Mi političari moramo poštovati realnost, a to su međunarodni sporazumi i konstalacija odnosa na međunarodnom planu. Mislim da su dodatnu volju za samostalnost u RS pojačali stranci, koji ničim nisu učinili dostupnom ili privlačnom BiH ljudima ovdje u RS, nego su stalnom arogancijom i krivnjom RS doveli do stvaranja dovoljno energije da se tih 88 posto anketiranih izjasni da želi živjeti izvan BiH. Mi ne možemo donositi unilateralne odluke, ali je možda važnije pitanje koje mi sigurno nećete postaviti: Kako mi političari ovdje egzistiramo, djelujemo i radimo, a da ne poštujemo volju tih 88 posto građana koji na taj način misle?
Egzotični političari sa strane ovdje vide samo egzotične stvari. Zanemaruju činjenicu da u BiH postoje tri konstutivna naroda. Postoje samo dva praznika tijekom godine koji se zajedničke slave i sve drugo je različito. To su međunarodna Nova godina i Dan pobjede nad fašizmom. Nijedan domaći događaj u povijesti nije bio dovoljan da okupi Srbe, Bošnjake i Hrvate, da proglase taj dan zajedničkim praznikom.
Srbi su ovdje trajno nezadovoljni činjenicom da je razvaljena Jugoslavija. Bili smo protiv toga, a Bošnjaci i Hrvati su bili za to. BiH je bila različita po tome što su sve druge republike imale narodne većine. Samo u BiH ni jedan narod nije bio u većini. Po tom principu mi smo trebali nastaviti isti život kakav se živio u bivšoj Jugoslaviji i da budemo mala Jugoslavija, koja se pokazala neuspješna kao velika.
Svi kažu pustite povijest idemo u budućnost. Što je budućnost? Govorim srpskim jezikom, a u Sarajevu govore bosanski. Ako je tako, onda treba da se zove bošnjački jezik. Ako je bosanski, onda se i ja moram pitati prihvaćam li taj jezik. Ja ga ne prihvaćam jer je to vrsta identifikacije veoma važna za jedna narod i zato govorim srpski jezik. Kada će neki bošnjački političar reći da govori na srpskom jeziku. Zato je ovo neuspješno društvo. Moj problem je što to govorim i što se to nekima koji sjede u Bruxellesu ili Washingtonu ne sviđa. Moj glas su ljudi koji ovdje šetaju i moji suradnici. Meni je stalo da sutra kada odem odavde i ne budem predsjednik, mogu šetati ovom istom ulicom i da nitko ne pljuje za mnom.
Po Daytonskom sporazumu, BiH ima samo šest zajedničkih institucija. Intervencijom visokih predstavnika i otimanjem nadležnosti od RS, sada ima 87, bez naše volje. Kada smo glasovali, nismo bili voljni to dati, ali je bio pritisak nesnošljiv. Neki su bili udaljavani s poslova, smjenjivani su predsjednici republike i ministri. Stavljani su pod dugogodišnje istrage koje su se kasnije u prvilu završavale oslobađajućim presudama i nitko im se nije ispričao. Zar u toj državi da živimo? Zašto nam Europa ne pomogne da napravimo normalno društvo?
Nedavno ste u Moskvi prisustvovali kongresu stranke Jedinstvena Rusija. Sastali ste se s premijerom Vladimirom Putinom. Koji su vaši dojmovi?
– Radi se o jednom odlučnom državniku, koji je nesumnjivo vezan za sav uspjeh ruske države u posljednje vrijeme. On ima dovoljno karizme i autoriteta da vodi državu koja se našla u složenim uvjetima s kraja 90-tih i početka 2000. godina. U tom pogledu je za nas, koji dolazimo iz malih država regije, uvijek čast sresti tako važne politički i svjetske ljude. On je nesumnjivo svetski lider. Suočen je s mnogim problemima međunarodnog karaktera, vezano za sustav sigurnosti i onoga što je ruski primarni cilj, da osigura sigurnost svoga prostora. Radujem se svakom susretu s njim.
Na kongresu je postalo prilično jasno da će se Putin vratiti na mjesto predsjednika, eventualno na još 12 godina. Mislite li da će Rusija nastaviti svoju snažnu podršku Republici Srpskoj i da će nastaviti s ulaganjem u gospodarstvo?
– Po ovome što je trenutno stanje i jasna politička suradnja i uvažavanje pozicije RS i činjenice da RS funkcionira u okviru BiH, kao Daytonski organizirane zemlje, u tom pogledu ruska politika, u samoj svojoj suštini, podržava Daytonski sporazum, što nama odgovara. Mi mislimo da se Daytonski sporazum treba održati, za razliku od nekih zapadnih koncepcija, koje su tražile da se provede drugi Dayton, koji traži razgradnju onoga što piše u Daytonu i kako je u Daytonu dogovoreno kao međunarodnom sporazumu koji je, ne samo završio rat, nego napravio novu organizaciju u BiH. Mislim da su ruski političari toga svjesni i da smo se našli na istom pitanju potpuno usuglašeni. Interes Ruske Federacije, onako kako ga mi razumijemo, je da se sačuva stabilnost i mir i da se očuva Dayton kao osnovni ugovor za funkcioniranje BiH. Želimo da se lokalna odgovornost preda lokalnim strukturama vlasti u BiH, a ne da dođe do stalnog upliva stranaca, koji nisu izabrani, i koji su ovdje nametnuti nekim neformalnim odlukama određenih centara moći koji pokušavaju upravljajti Bosnom i Hercegovinom.
Ulaganje ruskog kapitala u BiH i dolazak ruskog gospodarstva ovdje je kontinuiran. To smo započeli privatizacijom naftne industrije u RS i sada nakon nekoliko godina možemo reći da je taj projekt uspio. Nesumnjivo je pokazao sposobnost ruske državne kompanije da uđu u složene procese rekonstrukcije poduzeća koji su devastirani u ratu. Sve je to podržala Razvojna banka Ruske Federacije. Razvijamo projekte za nova nalazište naftne ovdje. Postoje indikacije i podaci da se nalaze određene količine nafte na prostoru RS. Istraživanja će provesti ruske kompanije. Jedan od mega projekta koje radimo je plinovod, gdje zajedno s Ministarstvom energetike Ruske Federacije i Gazpromom razvijamo tu aktivnost. Uvjeren sam da će to biti ulaganje novog ruskog kapitala ovdje.
Vrlo je važno da je Sberbanka preuzima Volksbanku koja posluje i u Republici Srpskoj. Proces vlasništva će se završiti za mjesec-dva. Ruski bankarski i financijski stručnjaci će preuzeti upravljanje ovom bankom, što je za nas važno jer vjerujemo da nam dolaze prijatelji koji će, pored poslovnih kriterija, imati u vidu i činjenicu da imamo dobru suradnju na svim razinama. Zajedno s ruskim veleposlanstvom rehabilitiramo učenje ruskog jezika u našem obrazovnom sustavu i na našem Univerzitetu već postoji katedra za ruski jezik. Mi smo otvoreni da to poboljšamo. Važno nam je da se nakon zastoja, koji je bio u proučavanju ruskog jezika, ruski ponovo afirmira.
